U knjizi "Hrvatska Klio II." autor je sabrao neke tekstove u kojima je pisao o problematici nastave povijesti, prikazima određene problematike u udžbenicima, te općenito o odnosu politike i historiografije odnosno nastave povijesti.


**

Prije dvadeset godina započeo sam raditi na pisanju svoga prvog udžbenika povijesti, za sedmi razred osnovne škole. Uskoro sam se prihvatio uređivanja udžbenika i priručnika za nastavu povijesti, a potom i istraživanja problematike nastave povijesti općenito i udžbenika povijesti napose. Nije bilo lako uvoditi novine, osobito u prvo vrijeme, dok su još djelovali stariji autori i dok je autorica nastavnog programa povijesti i ocjenjivačica svih udžbenika zahtijevala od autora da se striktno pridržavaju tog programa, ne dopuštajući gotovo nikakva odstupanja.

No postupno su popuštale stege i već je krajem devedesetih bilo moguće zaobići krute odrednice nastavnog programa, osobito u srednjim školama. Od 2000. godine neki su naši udžbenici povijesti postajali sve bolji. Dobivali smo i pohvale na međunarodnoj razini, a u Hrvatskoj su nastavnici povijesti bili zadovoljni jer su uistinu mogli slobodno birati što žele koristiti u nastavi. Takvo se stanje, nažalost, nije dugo održalo i vrlo su brzo počeli napadi na autorske slobode, a neki su autori udžbenika doživljavali strahovite napade i dezavuiranja u javnosti. Bilo je i pritisaka na nastavnike, da im se ograniči ili čak i posve ukine sloboda izbora udžbenika.

Rad na udžbenicima povijesti, seminarima za nastavnike i međunarodnim projektima, kao i istraživanje udžbenićke problematike predstavljao mi je i zadovoljstvo i velik izazov - kako složenu povijesnu problematiku predočiti učenicima i ne dovesti ih u situaciju da odbace povijest kao nemili nastavni predmet, kako pridobiti naklonost nastavnika da udžbenike prihvate i koriste nove metode u nastavi, kako se ne "posvađati" s historiografskom strukom, napose kako zaobići zahtjeve lošeg i izrazito preskriptivnog nastavnog programa te kako pridobiti izdavača.

Na tom sam putu imao podršku mnogih, ali su četiri osobe bile ključne i njima dugujem najveću zahvalnost što u teškim trenucima nisam odustajao: to su Daniel Žderić, Vesna Đurić, Snježana Koren i moja supruga Magdalena Najbar-Agičič.

U ovoj sam knjizi sabrao neke tekstove u kojima sam pisao o problematici nastave povijesti, prikazima određene problematike u udžbenicima, te općenito o odnosu politike i historiografije odnosno nastave povijesti. Tekstovi su pisani u različitim prigodama tijekom petnaestak godina u kojima sam se intenzivno bavio tim problemima.

Neki su pisani za časopise, neki su prerađene i dopunjene verzije izlaganja na znanstvenim ili stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, neki su objavljeni u novinama, a na kraju sam dodao i dva dokumenta - Prijedlog rograma rada Sekcije za nastavu povijesti Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti iz ljeta 2000. te Uvodnu riječ u časopisu Povijest u nastavi iz 2003. Sekcija HNOPZ-a nažalost nije zaživjela, ali je kasnije osnovana Hrvatska udruga nastavnika povijesti, koja je barem djelomice preuzela njezine planirane aktivnosti. Časopis se do danas održao, ali nije u potpunosti stekao ulogu koju su mu osnivači bili namijenili.

Brojni problemi s kojima su se u suvremenoj Hrvatskoj od početka devedesetih susretali autori udžbenika i nastavnici povijesti, kao i svi oni koji se na neki način bave poučavanjem povijesti (ali i drugih predmeta) aktualni su i danas. Smatrao sam daje, u vrijeme kada se mnogo govori o nacionalnoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije te intenzivno radi na donošenju novih kurikula, vrijedno podsjetiti barem na neka pitanja koja nas već dugo muče: cikličnost ponavljanja učenja povijesti - od početka do kraja u osnovnoj školi, pa to isto u srednjoj; stereotipi u nastavi povijesti, osobito prema susjedima; poučavanje kontroverznih tema, osobito iz najnovije povijesti; nastava didaktike povijesti na sveučilištima i stručno usavršavanje nastavnika; časopis i stručne publikacije posvećene problematici poučavanja povijesti...

O nekima od tih pitanja raspravljao sam i pisao u tekstovima u ovoj knjizi. Budući da tekstovi nisu poredani kronološkim redom nastajanja, u uglatoj sam zagradi dodao godinu njihova objavljivanja.

Damir Agičić profesor je europske i svjetske povijesti modernog doba na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U znanstvenim časopisima i novinama za kulturu objavio je velik broj prikaza knjiga i časopisa, nekrologa profesorima, kao i nekoliko tekstova o povijesti odnosno trenutnom stanju hrvatske historiografije ili priloga poznavanju određenih aspekata života i djelatnosti istaknutih povjesničara.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.