Ne obazirući se na upozorenja vlasti na visok stupanj radijacije u njezinom rodnom mjestu u blizini Černobila, baba Dunja vraća se kući. Zajedno sa šačicom starih ljudi, ta bivša pomoćna medicinska sestra usred zone smrti gradi novi život. U zdencima ima vode, katkad dođe i struja, a voće i povrće svi uzgajaju sami. Ptice su u Černovu glasnije nego igdje drugdje, pauci pletu čudne mreže, a i mrtvi znaju navratiti na čaj. Smrtno bolesni Petrov ljulja se u mreži i čita ljubavne pjesme, bračni par Gavrilov igra šah, mljekarica Marja flertuje sa stogodišnjakom Sidorovim, a baba Dunja piše pisma svojoj kćeri Irini, kirurginji u njemačkoj vojsci, i unuci Lauri koju nikad nije vidjela. Ali onda se u selu pojave stranci, i nova se prijetnja nadvije nad malu zajednicu i njihov uvrnuti raj.

Majstorica u stvaranju snažnih ženskih likova i crnohumornih situacija, Alina Bronsky u svom novom romanu "Posljednja ljubav babe Dunje" oživljava cijeli jedan iščezli svijet. Duhovito, pametno i ganutljivo pripovijeda o selu koje više ne bi trebalo postojati – i priču o izvanrednoj ženi koja u poznoj dobi stvara vlastiti raj.

Alina Bronsky rođena je u Jekaterinburgu, industrijskom gradu u podnožju Urala. U Njemačku se preselila s trinaest godina. Njezin prvi roman, “Scherbenpark” (Europa, 2010), nominiran je za jednu od najprestižnijih europskih nagrada - Nagradu Ingeborg Bachmann. Drugi roman, “Najljuća jela tatarske kuhinje” (2011), nominiran je za nagradu Deutscher Buchpreis te 2011. za nagradu Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft te preveden na dvadesetak jezika. Bronsky je autorica hvaljenog serijala "Spiegel", te romana "Nenn mich einfach Superheld" (2014) i "Baba Dunjas letzte Liebe" (2015). Romani su joj prevedeni i objavljeni u 15 zemalja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.