Jozef Pilsudski bio je najistaknutija osoba obnovljene Poljske. Najviše je doprinio vraćanju nezavisnosti. Borba protiv porobljenosti, a kasnije za jačanje nezavisnosti davala je smisao njegovu životu. Isprva je spas za Poljsku tražio u socijalizmu. Odbacio ga je kad se uvjerio da socijalističke parole potiskuju rodoljubne ciljeve. Tada se iz socijalista transformirao u vojnika. Stvorio je oružane snage zahvaljujući kojima je Poljska izvrsno iskoristila svoju šansu za obnovu državnosti kad su izgubljeni rat i revolucija oslabili njezine djelitelje.

Snagu i sigurnost nezavisne Poljske želio je graditi zajedno s narodima koji su naseljavali teritorij između Njemačke i Rusije. To je bilo moguće jedino u ratu protiv Rusije, koju je Pilsudski porazio 1920. godine, ali nedovoljno snažno da se može ostvariti ideja srednjoeuropske federacije.

Poljsku, obnovljenu u studenom 1918. godine, u kojoj je postao poglavar države i vrhovni zapovjednik vojske, utemeljio je na slobodi, pravu i demokraciji. Međutim, ubrzo je posumnjao u te mehanizme vladavine, pa se povukao iz javnog života. Uvjeren da zemlja ide u krivom smjeru, godine 1926. odlučio se na državni prevrat. U parlamentu je već ranije vidio samo izvor anarhije te mu je tada suprostavio snažnu predsjedničku vlast. No, s vremenom ga je razočarao i autoritarizam. Sve bolesniji i nemoćan, nije više tražio nove recepte za vladanje. Ogorčen, ponovno se povukao u sjenu. Usprkos kultu, kojim je bio okružen, umro je 1935. osamljen i pun briga za budućnost Poljske.

* knjiga je objavljena u povodu 150. obljetnice rođenja Jozefa Pilsudskog

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.