Zašto su nam stari automobili toliko privlačni da neki pod njima satima leže, drugi nježno glade svježe ulašteni lim, a treći s karoserije ljušte podbuhlu hrđu i plijesan? Zato što sa sobom nose ostatke popularne kulture, slave hrabrosti, avanturizma, mladosti i otpora? Tragove kolomaza i mirise benzina?

Uključimo brisače (samo da rade!) i obrišimo kapljice (n)ostalgije. Dignimo poklopac, zagledajmo u stroj tog fenomena. Pokušajmo ustanoviti zašto je najpopularniji domaći automobil danas ujedno i jedan od glavnih označitelja proteklog razdoblja i predmet kroz koji vidimo da su i materija i sjećanja i šuplji i trajni.

Život Fiće nakon Jugoslavije otvara niz pitanja o “friziranim” sjećanjima na jugoslavensku prošlost, ali i o zanimljivoj povijesti i tehničkoj i industrijskoj baštini. O tome govori knjiga Martina Pogačara "Fićo, auto za sve : Zvijezda jugoslavenskog automobilizma između cesta i uspomena".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.