Zbirka priča Julijane Matanović "Bit će sve dobro, mama" sačinjena od pet priča: "Ona", "I mi volimo višnje, ćaća", "Grijeh je umrijeti u proljeće", "Tkalja" i "Bit će sve dobro, mama", a priče su popraćene predgovorom i pogovorom, koji se također mogu čitati kao priča.

Priče u zbirci popraćene su ilustracijama Hrvoja Marka Peruzovića, i svojom ljepotom i toplinom prenose nam sentiment priče koju prate.

U ovoj zbirci čitatelj pred sobom ima nove priče, ali i dobro znani autoričin stil i pripovjednu osobitost. Odabirom tema, odnosima i emocijama ova zbirka može nas podsjetiti na autoričine ranije objavljivane naslove kao što su primjerice "Djeca na daljinu", "Kao da smo otac i kći" i "Samo majka i kći". Sami naslovi upućuju nas na odnose, obitelji, djetinjstvo i uloge unutar obitelji. Ti se odnosi i obiteljske veze mogu uvijek iznova propitivati, u nastojanju da ih se obuhvati i bolje razumije. A Julijana Matanović to uvijek čini krajnje pažljivo i suosjećajno, ispreplićući niti priče, na samo njoj svojstven način.

Sve priče u zbirci obiluju detaljima, samoćama, nikad izrečenim pitanjima i mnogim prešućivanjima. A upravo ono što je prešućeno često biva ključnim mjestom o koje se spotiču likovi nemoćni raspetljati životne čvorove koji ih sputavaju. Kao što smo od autorice i navikli, ona nas vodi kroz tekst bogat nijansama, toplinom i ljudskošću, koja prožima njeno pripovjedačko tkanje. 

Baš kao što i junakinja jedne od priča, tkalja Manda, od različitih materijala kroji krpare, Julijana Matanović istkala je od različitih motiva nove priče, priče koje tkanju daju nove niti i novu boju. Tkanje o kojem piše možemo promatrati kao sinonim za pisanje, pripovijedanje, priču i samu književnost. Autorica tako uspoređuje krpare svoje junakinje, tkalje Mande s pričama. Jer što li drugo rade pisci? Uzimaju komadiće tuđih i komadiće vlastitog života, 'kradu' priče s ulice i iz pročitanih lektira i prema svemu se ponašaju tako kao što se Manda ponašala prema krpicama. Potom uzimaju pripovjedački instrumentarij, režu, sijeku, odlučuju o žanru i potom-kad pripreme završe-sjednu i stvaraju novi tekst. Djelo na nešto uvijek podsjeća, u njemu se netko uvijek može prepoznati.

Pred nama je nesumnjivo djelo koje će kao i prethodni autoričini naslovi, biti rado čitano. I koje nam, kao i mnogo puto do sada daje zaklon, jer znamo, dok smo među njenim rečenicama, sve će biti dobro.

Suvremena hrvatska književnica i književna znanstvenica Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU.

Godinama je već jedna od najčitanijih hrvatskih spisateljica. Njezin pozni prvijenac "Zašto sam Vam lagala", objavljen prije četvrt stoljeća, doživio je do sada osamnaest izdanja. Po broju prodanih primjeraka ne zaostaje ni roman "Bilješka o piscu" (2000.).  U intervjuima autorica redovito upozorava da joj je najdraža njezina knjiga Tko se boji lika još (2008.). Jer, u njoj se ona pojavljuje u sva tri svoja kostima; u kostimu književne znanstvenice, zaljubljene čitateljice i spisateljice koja neprestano hoda po tankoj  granici između fikcije i zbilje.

Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča "Zašto sam vam lagala" (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), "Kao da smo otac i kći", "Laura nije samo anegdota", "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" (Nagrada Kiklop), "Božićna potraga", "Samo majka i kći" te dva romana: "Bilješka o piscu" i "Tko se boji lika još" i druge knjige.

S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade "One misle da smo male" nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. Za mlade je napisala još dvije knjige "Rečeno – učinjeno" i "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom".

Za svoj literarni rad dobila je mnoge književne nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.