Cilj je ove monografije ukazati na nekoliko važnih aspekata narodnog preporoda u Dalmaciji u njegovoj najvažnijoj fazi - u razdoblju od 1860. do 1880. - 1882. godine. Knjiga je nastala u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta koji je između 1996. i 1998. realiziran na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu u suradnji s Historijskim seminarom Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj. Namjera inicijatora i voditelja projekta prof. dr. Heika Haumanna te istraživača na projektu - dr. Martina Trančika i autora knjige Antonija Cetnarowicza - bila je pokušati približiti čitateljima, prije svega onima koji se služe poljskim i njemačkim jezikom, povijesne promjene u društvenim odnosima koje su se zbile u drugoj polovici 19. stoljeća u Dalmaciji.

Raspad Jugoslavije 1991. godine i događaji koji su potom uslijedili stvorili su svojevrsnu "društvenu potrebu" - u Europi se, naime, razvila želja za bližim upoznavanjem tih pojava i jasniji uvid u povijest regije. Problematika narodnog preporoda u Dalmaciji i s njime povezanog procesa nastanka moderne hrvatske i srpske nacionalne ideje bili su relativno slabo poznati izvan kruga južnog slavenstva. S druge strane, strani istraživači koji su imali uvid u hrvatsku, srpsku, talijansku ili austrijsku literaturu, često su se nalazili pred teškim zadatkom susrećući se s vrlo različitim, ponekad i posve suprotnim ocjenama i interpretacijama povjesničara.

Na temelju postojećih radova autor je sintetizirao i vlastitim arhivskim istraživanjima nadopunio sliku narodnog preporoda u Dalmaciji. U knjizi bavi se političkim previranjima u samoj pokrajini, na Carevinskom vijeću u Beču i u širem kontekstu međunarodnih odnosa toga vremena. Antoni Cetnarowicz, poljski povjesničar, vrstan je poznavatelj devetnaestostoljetne povijesti južnoslavenskih naroda u Austro-Ugarskoj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.