Boris Greiner
Život na tavanu
- Nakladnik: Petikat
- 06/2007.
- 256 str., meki uvez
- ISBN 9536946076
- Cijena: 10.62 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
(...)
Sklonost konceptualizmu i odmak od bilo kakve trke za trendovima, profitom i shvaćanjem knjige kao robe, Greiner iskazuje i svojom novom prozom, zbirkom crtica «Život na tavanu» čija je distribucija namjerno svedena na tehniku - iz autorovih ruku u ruke čitatelja. Naime, svaki je primjerak knjige, koja grafički uspješno predstavlja «običnu» bilježnicu, nedovršen i okončan tek u trenutku primopredaje kad svaki primjerak dobiva potpis, numeraciju i adresiran je na konkretnog čitatelja. Potpisnica je ovih redaka, na primjer, broj 201 što pokazuje kako ova neobična distribucija ne inzistira previše na kvantiteti.
Prozne crtice, koje nemaju nekakav jači zajednički nazivnik i čija je «samostalnost» grafički naglašena praznim lijevim stranicama bilježnice/knjige, predstavljaju intimne zapise, refleksije, pisane u 1. licu koje kronološki zatvaraju nekakav jednogodišnji krug – od ljeta do ljeta. Autor je pošao od zgodne podudarnosti i uspostavljanja analogije između svoga prezimena Greiner i francuske riječi grenier, što znači tavan, a zbirka funkcionira kao rezultat umjetničkog koncepta u kojem autor propituje prije svega usamljenost i izoliranost kakvu omogućuje/uvjetuje život na tavanu, koji ne samo socijalnim, nego i vizualnim i taktilnim senzacijama daje neke druge obrise.
Greinerove su refleksije dijelom i promišljanje o samom nastanku teksta i pisanju – recimo pitanjima početaka i svršetaka teksta, ali i problemu nagomilavanja građe, pa su formalno svedene na mali broj redaka jer, smatra autor, «rješenje za brbljavost je ograničen prostor: 10 do 15 redaka. Unutar toga sve je dopušteno». I tome je stvarno tako; Greiner svoje zapise bazira na kratkim refleksijama konkretnih predmeta koji ga okružuju, prizorima viđenim s tavanskoga prozora, pri čemu temom mogu biti i čestice prašine na suncu ili neuredne police, ali i onim intimnim u kojima se čitaju krhotine usamljenosti, nesanice, nemira, strahova, kao i razotkrivanje metoda kojima ih se može pretočiti u književni tekst.
(iz književne kritike Jagne Pogačnik)
Sklonost konceptualizmu i odmak od bilo kakve trke za trendovima, profitom i shvaćanjem knjige kao robe, Greiner iskazuje i svojom novom prozom, zbirkom crtica «Život na tavanu» čija je distribucija namjerno svedena na tehniku - iz autorovih ruku u ruke čitatelja. Naime, svaki je primjerak knjige, koja grafički uspješno predstavlja «običnu» bilježnicu, nedovršen i okončan tek u trenutku primopredaje kad svaki primjerak dobiva potpis, numeraciju i adresiran je na konkretnog čitatelja. Potpisnica je ovih redaka, na primjer, broj 201 što pokazuje kako ova neobična distribucija ne inzistira previše na kvantiteti.
Prozne crtice, koje nemaju nekakav jači zajednički nazivnik i čija je «samostalnost» grafički naglašena praznim lijevim stranicama bilježnice/knjige, predstavljaju intimne zapise, refleksije, pisane u 1. licu koje kronološki zatvaraju nekakav jednogodišnji krug – od ljeta do ljeta. Autor je pošao od zgodne podudarnosti i uspostavljanja analogije između svoga prezimena Greiner i francuske riječi grenier, što znači tavan, a zbirka funkcionira kao rezultat umjetničkog koncepta u kojem autor propituje prije svega usamljenost i izoliranost kakvu omogućuje/uvjetuje život na tavanu, koji ne samo socijalnim, nego i vizualnim i taktilnim senzacijama daje neke druge obrise.
Greinerove su refleksije dijelom i promišljanje o samom nastanku teksta i pisanju – recimo pitanjima početaka i svršetaka teksta, ali i problemu nagomilavanja građe, pa su formalno svedene na mali broj redaka jer, smatra autor, «rješenje za brbljavost je ograničen prostor: 10 do 15 redaka. Unutar toga sve je dopušteno». I tome je stvarno tako; Greiner svoje zapise bazira na kratkim refleksijama konkretnih predmeta koji ga okružuju, prizorima viđenim s tavanskoga prozora, pri čemu temom mogu biti i čestice prašine na suncu ili neuredne police, ali i onim intimnim u kojima se čitaju krhotine usamljenosti, nesanice, nemira, strahova, kao i razotkrivanje metoda kojima ih se može pretočiti u književni tekst.
(iz književne kritike Jagne Pogačnik)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
