Univerzalizam prosvjetiteljstva dvosjeklo je raščlanjivao segmente zbilje kakvu je prepisivao: s jedne strane sve što je (bilo) ljudsko njemu nije (bilo) strano, dok je s druge, ne doduše tako glasno, sve što je (bilo) strano nije baš bilo ljudsko. Njegova iluminacija bila je i univerzalističko-humanistička i kolonijalna. Misao sinteze koja je preživjela ta dva načina spajanja u velikoj mjeri jednakoga, u zapadnoj je misli zaživjela kao projekt komparativne filozofije.

Kako je to u poetici, bilježi Igor Grbić u mudroslovnoj knjizi poezije "Kao da sam" u kojoj je poetičnost sekundarna, jezik nomenklatura ideologije i medij prenošenja poruke, a cijeli proces univerzalizacije tek naoko posebnoga, srž cjeline ukoričena projekta. Poetičnost (ne uvijek spretno) balansira na rubovima spomenarske lirike, nezgrapno poetiziranih pamlfleta i (ne uvijek za liričnost dobrodošlih) utega izlijeva, očito nagomilane, mudrosti. Ali, ako se složimo da humanost poruke i dobrohotnost duhovnog i filozofijskog ekumenizma može prevagnuti, tada ćemo posegnuti za priručnom kristalnom kockom vedrine i pjesniku oprostiti poetske nezgrapnosti.

Idemo dakle dalje samo s idejama. I njihovom privremenom materijalizacijom u slova. Pratimo tragove volje.

Poznata je fascinacija istokom i osobna nit koju je Friedrichu Nietzscheu ostavio filozof Schopenhauer, te njegov koncept volje za moć. Grbić čitatelju nudi kulturom oslabljeni volontarizam kojega elementima pripisuje kao oblik fatuma: od stihova "Nitko sunce nije pitao/ smeta li mu dan:/ jednom svanulome on mu/ se nametnuo sam", sve do "Sveg čeg ima ima silom./ Milom je tek kraj / raj, kome jedino je stalo / ostat zavičaj".

( iz kritike Nikole Petkovića )

Igor Grbić rođen je na moru. Diplomirao je engleski jezik i književnost i indologiju, doktorirao teoriju i povijest književnosti. Radio je kao lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u New Delhiju, samostalni prevoditelj i autor, a do daljnjeg na mjesnom sveučilištu predaje književnost i o njoj. Živi u Puli, gdje uglavnom i piše, poeziju, pripovjednu i esejističku prozu. Preveden je na više jezika, a s više jezika i sam je preveo nekoliko tisuća stranica, uključujući tridesetak knjiga. Nagrađivan i kao pisac i kao prevodilac.

Dosad je objavio sljedeće književne naslove: "Istria glagoljušta", Zagreb, 2005. (nagrada Kiklop i književna stipendija u Grazu); "Tajna Monkodonje", Ulcinj, 2007.; "U doba vremena", Zagreb, 2007.; "Kao da sam", Pula, 2008.; "Izlazak u cvijet", Zagreb, 2012.; "Knjiga priča", Zagreb, 2015.; "Mrvice s gozbe", Zagreb, 2018.; "Pjesme rađanja i umiranja", Zagreb, 2019.

Znanstveno se književnosti posvetio u sljedećim naslovima: "The Occidentocentric Fallacy: Turning Literature into a Province", Cambridge, 2018.; "Jungovska interpretacija romana Put u Indiju E. M. Forstera", Zagreb, 2018.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.