Kužinavanje u (ili – na) brodu više je od običnog svakodnevnog kuhanja, ali bogme i posve drugačija od zahtjevnih gastronomskih operacija u raskošno opremljenim kuhinjama s bogatim smoćnicama. Ono je specifično ne samo zbog najčešće spartanskih uvjeta kuhanja, skromnih brodskih zaliha i još skromnijeg pribora i posuđa već, prije i poslije svega, zbog mogućnosti koje pruža – čak ako i niste iskusni ribolovac – ona najbolja i najvažnija "špajza": more.

Godinama sam razmišljao o pisanju brodske kuharice bilježeći, nekad pažljivo a nekad samo s nekoliko natuknica, i vlastita i tuđa iskustva s regata ili neobaveznih đita. Iz te gastro "arhive" rodila se kuharica koja je pred vama.

Možda sam pokušao nemoguće: na jednome mjestu, to jest unutar korica iste knjige podijeliti svoja brodska gastronomska iskustva i s nautama koji imaju male kaiće i brodice s kabinom iz kućne radinosti i onima koji plove na krstašima od četrdeset stopa. No držao sam da je bez obzira kuhate li na kamperskom plameniku ili pak u opremljenoj kuhinji na četiri plamenika te jeste li redoviti vikendaš-nautičar ili sanjar koji se u svojem domu zahvaljujući kuhanju "otiskuje" na plavu pučinu... ono nešto što vas gura u isti brodski lonac – nautička strast. Dakako, i gušti iz mora.

A za njih, uz dvije-tri posude i nešto namirnica na brodu i ne treba mnogo. Koje to namirnice i začine morate imati sa sobom? Moj izbor je sljedeći: sol, sušeni peperončini umjesto papra, maslinovo ulje, dobra kvasinu, češnjak i kapula, koji struk petrusimula i selena te, ako je moguće, u pitaru ili čaši jogurta posađenog bosiljka i ružmarina. Tome valja dodati još malo krumpira, pome pelate, malo brašna, štogod riži i, obvezatno, manistru. Imate li na brodu još koju Gavrilovićevu paštetu, u sezoni frišku pomu i pikantnijega suhoga sira, možete na put oko svijeta.

Zašto? Zato jer u svakoj uvali možete pronaći sve što vam još treba za solidan obrok. Od špara i sitneži koju ćete sigurno "pokupiti" dok ste na vezu u svakoj uvali, može se napraviti sjajna juha. Od prilipaka možete napraviti prvorazredni gulaš ili rižot, dagnje su zahvalne za sve uključujući i pohanja u "paštelu" s usitnjenim pinjolima, a juha od kamena iz mora odavno nije vic već morska gastro praksa.

Ako ste pak vješti s podvodnom puškom, tunjom ili ostima, "'oće li vas" parangal i panula, skromno brodsko posuđe, kojemu se svakako moraju dodati i gradele, te namirnice iz obvezatnog brodskog programa, jamstvo su za delicije onozemaljske kvalitete. Osim dagnji i prilipaka koje možete naći na slikama, nije teško mušularom s pjeskovitog dna podići i brbavice, proćeprkati nakon oseke u pličini kućice, izroniti mušulu, koju je najbolje odmah baciti na vrele gradele ili najobičniji lim ispod kojega ste zapalili vatru, i volka. Improviziranim špurtilom od gaze i mrežice u kojoj se obično pakira krumpir mogu se uloviti i kozice, posebice tamo gdje ima malo boćate vode i trave...

I dalje mislim da je točno ono što sam napisao jednom drugom gastronomskom prigodom: drage moje naute, vi stvarni moreplovci i vi što plovite samo u mašti, ploviti se mora ali, bogme, kuvat i guštat u brodskoj spizi također.

P. S. Većinu ovih recepata – i još mnogo drugih – kuhao sam minulih godina na regatama i đitama u kuhinji „Balene“, motor-sailera mojega dragog nautičkog i gastronomskog sudruga Željka Jerkova. Bez Žele i „Balene“ ne bi bilo ni ove knjige.

Zlatko Gall

Zlatko Gall rođen je u Splitu 1954. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju. Od 1979. (s prekidom između 1995. i 2001.) radi kao profesionalni novinar u Slobodnoj Dalmaciji, gdje je do 1995. bio urednik kulture, glazbeni kritičar i recenzent, kolumnist i komentator Slobodne i Nedjeljne Dalmacije, a danas je kolumnist/komentator te glazbeni kritičar. Tekstove o glazbi, likovnoj umjetnosti, društvenim fenomenima te političke komentare pisao je u brojnim listovima. Tijekom devedesetih bio je kolumnist Vjesnika i Vijenca, a do 2009. i kolumnist mjesečnika More. Dobitnik je Zlatnog pera HND-a 1991. za seriju tekstova o umjetnosti i zaštiti spomenika. Od 1995. do 2001. pisao je za Tjednik i potom za Feral Tribune. Bio je kritičar i glavni urednik glazbenog mjesečnika Feral Music, za koji je dobio i godišnju rock nagradu Crni mačak 1998. Dobitnik je nagrade Slobodne Dalmacije kao novinara godine 2013.

Autor je niza kataloga i izložbi s područja likovnih umjetnosti i stripa, brojnih monografskih tekstova i bilježaka za glazbena izdanja, utemeljitelj je glazbenih programa ciklusa Dalmatia world music i Prst u more te autor CD-projekata za koje je 2005. i 2006. nagrađen i hrvatskom diskografskom nagradom Porin.

Autor je niza knjiga s područja popularne kulture, rock glazbe i gastronomije: "Enciklopedijski CD vodič" (2000.), "Pojmovnik popularne glazbe" (2001.), "Glazbeni leksikon" (2004.), "Rock enciklopedija" (2004.), "Kušaj i slušaj Dalmaciju" (2005.), "Velika svjetska rock enciklopedija" (2005.), "Kušaj i slušaj Dalmaciju 2" (2006.), "Oliver biografija – Južnjačka utjeha" (2006.), "Gibonni biografija – Tajna vještina" (2007.), "Dijeta za bonkuloviće – mediteranska kuharica" (2009.), "Kako Iggyju reći Pop a Dylanu Bob – ogledi o pop-kulturi" (2009.), "Vodič kroz hrvatske restorane" (s Davorom Butkovićem, 2010.), "Što smo jeli u istom loncu" (sa Željkom Šatovićem Gulom 2011.), "Fino i jeftino" (2011.), "Brodska kuharica" ( 2011.), "Jesen, zima" (2012.), "Priča o splitskoj gastronomiji" (2013.), "Barely Legal" (2014.), "Majko, kušaj moju pjesmu" (2015.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.