Samo ljubi Sve nakupljeno plućnim paperjastim ptičjim krilima crno kao kaverne kao tvoje oči urasle u skrivenog ljubavnika u vaše treće oko samo ljubi u snijegu preko koljena samo bljeskaj neka koraci odjekuje urlicima u svemirskoj ljevaonici da bog posve ne ogluši.

'Crteži jelena' Slavka Jendrička zbirka su snažnog konceptualnog kontinuiteta koji ne remeti nikakav paragraf, podnaslov, redni broj ili makar zarez, poput, primjerice, zareza i završne točke Evolucije ludila. Zbirka funkcionira kao zaseban veliki ciklus, nesmetanim protokom gotovo sugerirajući dinamičnost virtualne društvene...

Nova knjiga poezije Slavka Jendrička naslovom "Magijsko zatvaranje krugova" najavljuje okončanje pjesničkog projekta-trilogije iz godine 2017., započetog "Strieglovim hologramima", a nastavljenog "Crnim krugovima".

Slavnko Jendričko se u novoj zbirci 'Strieglovi hologrami' ponovno okreće igrivosti jezika prirode i nešto komornijem ugođaju jezika slikarstva. Pritom uzima slike velikog sisačkog akvarelista Slave Striegla kao moguće referentne točke ili polazišta oko kojih će isplesti tekst o određenom događaju, impresiji ili cijelom nizu...

Nova knjiga poezije Slavka Jendrička.

S heideggerovskim "bitkom prema smrti" Jendričko se suočava cervantesovskim  ruganjem, parodiranjem, čak i ponekom izravnijom poetskom invektivom, ali i osebujnim humanizmom koji se osovljuje iz sućutne spoznaje o ljudskoj nesavršenosti i nemoći.

Jendričko zatravljuje upravo takvim stihovima: on se ne libi koketirati s Nečastivim, suočiti se s ontološkim mrakovima, razuditi emocije – uzvišene i mračne, prokazati strah, otkriti Bogu snomorice, viknuti živima tugu i tjeskobu, zamjeriti se licemjerima vremena i šmirantima života, upornošću onih...

Ma kako nelišena dvosmislica, Jendričkova, sada ponešto odgonetljivija, metaforika i razvidnije semantičke veze unutar stihova, naime, isporučuju nam surovu, ironijsku i krajnje nesentimentalnu zbilju nipošto potrošena jezika, ali i nimalo uspokojene pjesničke egzistencije. (Ervin Jahić)

Bog gleda s neba privid samog sebe na zaslonu s leptirima.

U izostanku istine (a nije da je Slavko nije dosad tražio) postoje njezini fragmenti: postoje sive zone osobne povijesti koje vape za krupnim planom koji će u prostore produktivnog sjećanja upisati ljudsko biće s imenom i prezimenom. U ovom slučaju, pjesnikova dvojnika: isto Slavka i isto Jendrička. Jer, ova je knjiga, kao možda...

U ovoj knjizi Slavko Jendričko, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, uspješno se nastavlja na shvaćanje poezije primarno kao rada jezika, kao materijala kojemu jezik u lingvističkom, dakle strukturnom smislu, daje ne samo elementarno uporište, nego i prethodi poeziji kao temeljnoj ekspresiji za izražavanje, oblikovanje i...