"Crteži jelena" Slavka Jendrička zbirka su snažnog konceptualnog kontinuiteta koji ne remeti nikakav paragraf, podnaslov, redni broj ili makar zarez, poput, primjerice, zareza i završne točke "Evolucije ludila". Zbirka funkcionira kao zaseban veliki ciklus, nesmetanim protokom gotovo sugerirajući dinamičnost virtualne društvene mreže na kojoj su pjesme prethodno i objavljene. (...) U cjelini, zbirku ipak obilježavaju motivi sna i buđenja, sjećanja na djetinjstvo, mladost i davno minule ljubavi i poznanstva, dakako, iz pozicije ostarjelog i nerijetko umornog subjekta usredišnjenoga u prepoznatljivoj sadašnjosti.

"Crteži jelena" zbirka je naoko jednostavnog formalnog rješenja, ali kompleksnih i motivski uvezanih tekstova zavidnih estetskih dosega. Pa premda je to četvrta njegova zbirka unazad dvije godine, ostavlja dojam svježine i uočljivih poetičkih pomaka, njegovim riječima: „Ne odlučujem ja nego starica / na fotografiji (…) Sadike Bajutti…” (Fotografija Sadike Bajutti). Pjesnikovanje je, dakle, jače od pjesnika, izvori inspiracije posvuda su oko nas/njega, a konačan produkt još je jedna izvrsna zbirka, začeta u virtuali, a zaživjela na papiru.

Iz pogovora, Davor Ivankovac

**

MEDITACIJE

Čekajući da se sjetim stigao sam
opet kao stranac na mjesto
na kojem sam uobičajeno neprimjetan
naslonjenom na poružnjelu fasadu
zgrade koja se upravo kreči
srpanjsko sunce nagriza oči
vidim se udvojen kao slika na slici
na tjeme mi padaju uz piskutanje
upravo uklonjena lastavičja gnijezda
ne odričući se zavjeta sezonske selidbe
pridružujemo se beskućnicima
prepuštajući se s njima meditacijama
ne vidimo se noću ispod mosta
šutimo
crni smo poput nagomilanog riječnog mulja.

**

REŽANJE

Razmišljaš li oprezno na način predaka
svi su poslovi uzaludni od umjetnosti
koja nije više nikakvo duhovno čistilište
usprkos desetinama mrtvih u akciji
spašavanja zemlje dozirano ukaljane
razvratom, zaštitom ljubavi, šuma
sa životinjama koje se po cičoj zimi
brižno hrane za ubijanje
okreneš li se ponekad noću u krevetu
tvoji se od nikotina požutjeli prsti sjete majke
koja je noću mrmljala molitve za tebe
moguće je da je samo jezikom tiše
pošljunčavala nepoznate putove
da ne upadneš u zajedničku grobnicu
usprkos svemu današnji ljudi nisu stoka
bespomoćni poput onih čija su djeca
oni dovoljno reže osjećajući da su im
prije ulaska u rijeku pocrnjela usta
unaprijed prevedena žedna preko vode.

**

CRTEŽI JELENA

U drvoredu zagrlim
najdugovječniji platanu
stanište je novorođenih
dobrodušnih demončića
čije su majke umrle
prilikom poroda
sada žive u zvoniku katedrale
u zajedničkoj mreži
osim zvucima one su neopasne
paučice crne udovice
očevi njihove dječice
mentalno su poremećeni raspopi
koji sada drže mise u pećinama
oslikanim lijepim crtežima jelena
u njima honorarno čuvaju
nuklearne bojeve glave
čije plave oči zaplaču usred mise

Slavko Jendričko (rođen 1947. u Komarevu), jedan je od produktivnijih hrvatskih pjesnika, čiji opus broji dvadesetak pjesničkih zbirki i knjigu političkih eseja. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Uređivao "Riječi", časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., orden Povelja Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci, 2011., dobitnik nagrade “Tin Ujević” za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila”, Nagrade Grada Siska kao godišnje nagrade za 2014. godinu, te Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.