Nakon osjetnijeg virtualnog i društvenog angažmana u zbirkama "Evolucija ludila" (2013.) i "Vozni red" (2016.), Jendričko se u novoj zbirci "Strieglovi hologrami" ponovno okreće igrivosti jezika prirode i nešto komornijem ugođaju jezika slikarstva. Pritom uzima slike velikog sisačkog akvarelista Slave Striegla kao moguće referentne točke ili polazišta oko kojih će subjekt isplesti tekst o određenom događaju, impresiji ili cijelom nizu njih, sažetih u jedinstvenu cjelinu šamanskog, mjestimice i fantazmagoričnog doživljaja svijeta. Valja naglasiti kako su i u ranijim zbirkama česti zavičajni motivi i imena, od Kupe, Siska, Komareva, pa sve do Severa i samog Striegla, no ovdje je ipak osnovni provodni motiv voda, kao i cijeli niz semantički srodnih, vezanih uglavnom uz rijeku Kupu, te krajolik i život uz nju: čamac, trska, pijesak, valovi, dno, ribe, zatim i ptice, psi, nebo (noćno i dnevno), sunce, kiša. Oni sami, međutim, a osobito voda, u sebi ne nose ništa specifično zavičajno, u ovom slučaju sisačko-moslavačko, nego računaju s univerzalnim značenjima i prepoznavanjem.

Subjektova zaokupljenost vodama na tematsko-motivskoj razini dvojakog je izvora: jedan je onaj primarni, prirodni izvor, voda kao darovateljica i nositeljica života, voda rijeke u kojoj se subjekt kupa, koju pije, kojom plovi, ribari, roni, iz koje izvire (u pjesmi Vaš plijen) i s kojom se sjedinjuje uranjanjem, pranjem (i tijela i duše), gutanjem, koja mu na kraju krajeva (ili na početku početaka) kola venama. Može ta rijeka biti Kupa, a i ne mora. Na drugoj semantičkoj razini, ne nižoj nego usporednoj, imamo transformirane vode, a to su vode akvarela, u ovom slučaju vode slikarskih i pjesničkih akvarela. Njihova paradoksalna prozračna punina zrcali puninu života samoga iz kojega je i potekla (iz rijeke, oblaka, čovjeka), ujedno i puninu estetskog doživljaja slike i pjesme. Ovdje se to protuslovlje prispodobljuje hologramom, prozračnom, ali trodimenzionalnom projekcijom. Nalik akvarelu.

Protok je ipak dvostran, uzajaman i teško odredivog prvotnog porijekla i izvora: rijeka koja izvire iz naših vena / ima ljepšu boju od naše umorne krvi (…) Rijeka se vraća u naša tijela neuprljana krvlju (iz pjesme Moj dio slike); voda je sveprožimajuća (voda / teče / kroz mene), a samim time i subjekt koji je od vode i voda, postaje dijelom akvarela (Strieglov sam akvarel). Dakako da privilegiranim dijelom umjetnosti neće (p)ostati samo subjekt teksta, nego i svijet kojemu pripada, što nedvosmisleno najavljuju početni stihovi zbirke: Sisak je akvarel ispod kojeg / Nazirem lice Slave Striegla…(Vodena katedrala).

Taj protok i prelijevanje proteže se i na razinu koncepta: dvadesetak pjesama raspoređeno je u četiri nevelika ciklusa koji su naslovljeni slovima koja zajedno u nizu daju riječ AKVA. Voda tako teče kroz cijelu zbirku, kao kroz niz Strieglovih akvarela, u koje subjekt zaranja ne bi li se skrio, istražio ih, uživao, ili čak i umro.

Iz pogovora, Davor Ivankovac

Slavko Jendričko (rođen 1947. u Komarevu), jedan je od produktivnijih hrvatskih pjesnika, čiji opus broji dvadesetak pjesničkih zbirki i knjigu političkih eseja. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Uređivao "Riječi", časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., orden Povelja Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci, 2011., dobitnik nagrade “Tin Ujević” za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila”, Nagrade Grada Siska kao godišnje nagrade za 2014. godinu, te Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.