Dakle, što imamo u ovoj priči? Erotske snove, masturbaciju, seksualnu fantaziranje pred djecom, masovnu hipnozu, freudijanski motiv menstrualne krvi, motiv usnule Trnoružice koja je također usnula ugledavši krv... uglavnom, čitav tovar znakova i referenci, maštovitih koliko i proizvoljnih. Harukija Murakamija je najvjerojatnije inspirirao slučaj s masovnom televizijskom hipnozom, koji se dogodio upravo u...

Filmski tekst, posebice onaj hollywoodski, najčešće je ideološki. On podržava društvenu hijerarhiju moći, bilo onu klasnu, nacionalnu, rasnu ili rodnu. Hollywoodski film nije realnost, već znak, i što je veća njegova financijska ovisnost, to je dublja njegova integriranost u postojeći društveno-političko-znakovni Sistem. U toj značenjskoj hollywoodskoj juhi, Mima Smić iščitava postulate i mijene...

Sredovječna spisateljica dobro je živjela od autorskih prava za romane koji su preko Atlantika naišli na uspjeh. Ali u jednom trenutku prihodi su presahnuli, bankovni računi su se ispraznili, i spisateljica je prihvatila ponudu da piše o životu i djelu Tobolda, svjetskog kralja hamburgera. Dapače, da zabilježi evanđelje samoproglašenog Gospodara Tržišta, globalizacijskog Kralja Kraljeva, koji treba reći...

Urednici knjige Arsen Oremović (Večernji list) i Borivoj Radaković (VBZ) u klupe radionice posjeli su neke od najuglednijih književnika, filmaša i novinara (za neke, poput Ante Tomića, mogli bi smo reći da su sve to zajedno) sa zadatkom da napišu svoju priču o rock'n'rollu, fenomenu koji je još uvijek nije dekodiran premda je obilježio čitavu poslijeratnu epohu, pa kada se govori o njemu onda se...

U Africi Le Clezio nije pronašao raj. Afrika je bila razgolićena, pulsirajuća ljudskost, i vrućica osjeta. Ali prije svega Afrika je bila čistilište Zapada koji je ovdje došao iscrpljivati prirodu i iskorištavati slabije. Možda i ne sasvim slučajno, "Afrikanca" je Le Clezio počeo pisati 2003., u godini u kojoj je Amerika zbog kontrole naftnih izvora izvršila okupaciju Iraka, i tako označila pola...

Za jednog rockera na turneji Blixa Bargeld se vrlo malo druži s obožavateljicama, i uopće, što se toga tiče - ljudima. S publikom je često u nesporazumu (skinsi, neonacisti i ta uobičajena zbrka s EN), suprugu spominje jednom ili dvaput, a žena koja u dnevniku ima najviše prostora jest hotelska recepcionerka u Kopenhagenu koja mu je bezobrazno odgovorila na traženje taksija. Umjesto pikantnih cock-rock...