Svake godine nekoga valja nagraditi najvišim priznanjem, što u prijevodu, otprilike, znači: objaviš li dovoljno pjesničkih knjiga i pritom poživiš dovoljno dugo, vijenac će te teško mimoići. Kao pjesnike od iznimne važnosti i vrijednosti (uz one zaista velike!) serviraju nam tako književna povijest, a (pre)često i benevolentna aktualna kritika, prilično prosječne pjesničke opuse, u koje se, po...

Vječni ali ponosni gubitnik, marginalac istovremeno dekretom i po vlastitom izboru, ustrajno defilira ovim pretežno (pseudo)narativnim, mahom u kratkom stihu čija se semantička zaokruženost ne poštuje (i analogno organiziranom strofikom), uravnoteženom kombinacijom dominacije metonimijskog i iskričavo metaforičkog obilježenim pjesmama izrazito urbanog imaginarija. 

Prvi opsežan izbor iz Gulinova opusa, koji dolazi nakon deset pojedinačnih svezaka, moguće je na neki način smatrati njegovim kopnom - prvim potpunim i odsad teško zaobilazivim usidrenjem, poligonom i dokazom konačnog prepoznavanja i ovjerovljenja. Priređivač i autor opsežnog i iscrpnog predgovora, pjesnik i kritičar Krešimir Bagić ponudio je u "Smokvama od soli" zanimljivo koncipiranu, lucidnu i...

Frenetično, interpunkcijom neomeđeno nizanje fragmenata, informacijsko i slikovno preobilje ne uvijek homogenog ali snažnog, narcisoidnog subjekta izgrađeno na popudbini semantičkog konkretizma i iskustvu tekstualizma sedamdesetih i osamdesetih godina, dominantno u prvim dvjema knjigama (djelom prisutno i u trećoj), zamijenjeno je smireni, lamentirajući izričaj rezigniranog, 'ispražnjenog' subjekta...

Kirin se ovog puta zaista odlučio za poetizaciju svakodnevnih situacija, isječaka iz života urbanog čovjeka i njegovih rutinskih, ali i specifičnih, diskretnih, intimnih, na vlastita četiri zida ograničenih doživljaja i trenutaka. Pjesnik se, dakle, odlučuje za nešto mimetičniji pristup nego u prethodnim knjigama, nastoji realizirati uvid u svakodnevnicu da bih opisao kako to izgleda; no njegov je mimesis...

Glamuzina, na poetičkim zasadama onoga što se u domaćoj kritici uvriježilo zvati stvarnosnim modelom (a sam ga je prozvani uvelike obilježio svojim već pomalo mitskim "Mesarima") ispisuje prije svega lirsku dekonstrukciju (malo)građanskog poimanja ljubavi te pripadajućih konvencija i odnosa kojima je zadano usustavit neusustavljivo. To je "zavođenje običnošću", gotovo plakatno objavljivanje intime,...