Baš kao što književnost ne može postojati bez jezika kao forme koja ispisuje misaone sadržaje, tako je i književnost koja nastaje bez prirodnog aspekta – uma i duha – samo forma bez sadržaja; umjetna, a ne umjetnička književnost. Drugim riječima: um proizvodi i umjetno i umjetnost, ali umjetno ne može proizvesti umjetnost, jer mu nedostaje um.

Poput Ivana Slamniga, i Sven Adam Ewin u svojemu like objedinjuje 'titule' učenog, ali i zaigranog pjesnika ('poeta doctus' i 'poeta ludens'). Ta se sretna kombinacija vrlina u Ewina ne očituje samo u prizivanju klasičnih metričkih oblika i aluzijama na najveća imena svjetske književnosti, već i u poigravanju domaćim pjesničkim oblicima, ali i stihovima i motivima utisnutim u 'kolektivnu svijest' hrvatskoga...