Njezine male ljudske priče, humorne i tople, čvrsto usječene u američki jug, locirane su u slikovite gradiće, najčešće njezine rodne Alabame, kojima vladaju zajednišvo i harmonični dobrosusjedski odnosi. Zapleti se na takvim mjestima ugodnim za život kuhaju oko obiteljskih tajni iz prošlosti, bezopasnih malomišćanskih misterija, benignih ekscentričnosti pojedinih likova.

Svijet ima mnogo naličja i teško ih je sve uhvatiti među korice knjige. Moja knjiga je ujedno i težnja da se dekonstruira sve ono što čini čovjeka, njegovu narav i njegov istinski strah pred težinom i kompleksnošću svijeta, a u nekakvom socijalnom smislu – njegovo prokletstvo da se uistinu približi drugim ljudima.

[RAZGOVOR IZ ARHIVE] Nisam sigurna da nas čitanje čini boljima, empatičnijima i da nas mijenja. I sama sigurno znaš ljude koji su pokvareni i užasni, a čitaju, i čitanje ih uopće nije promijenilo. Da ne spominjem tu ratne zločince iz naše povijesti. Svakako da se svijet ne mijenja kroz književnost, ali se svjetovi spajaju kroz kulturu kojoj književnost pripada. (studeni, 2016.)

"Rupa" je mnogo više od banalnog obračuna, ona je krajnje osobna, duboko emocionalna meditacija o nepatvorenom zlu i neshvatljivoj, ali neiskorijenjivoj mržnji, o moralu i ljudskosti te konačno - o neizbježnim i nepovratnim životnim izborima za koje je bespomoćnom čitatelju nemoguće odlučiti jesu li hrabrost ili kukavičluk.

Snolikim i mističnim ozračjem, kao i tragičnim događanjima deseti po redu roman E. Lockhart pomalo podsjeća na 'Samoubojstva nevinih' - knjigu Jeffreyja Eugenidesa i film Sofije Coppole, ali i jednu stariju dramu, Wierov kultni 'Piknik kod Hanging Rocka'. Ova proza dakako nije popraćena slikama, no vrlo je atmosferična i koloritna, filmski vividna...