Lidija Dimkovska u oba se romana usredotočuje na tematski čvor nepripadanja, isključenosti, otpadništva, ukratko - drugosti, koja kod njezinih protagonista može biti nacionalnog, vjerskog ili ekonomskog predznaka. Zaokuplja se animozitetom između Makedonaca i Albanaca, katolika i pravoslavaca, antagonizmom istoka i zapada ili pak pojedinih sastavnica nekadašnje Jugoslavije, a u užem smislu nepovjerljivosti...

Autoričin kratkopričaški svijet lišen je svega što odlikuje, a ujedno i opterećuje naše doba, ekscentričnosti, bizarnosti, svakovrsnih 'show off' momenata, ali i pretjeranog humora kojim prečesto, na rubu histerije i nervoznog tika, pokušavamo u životu, a onda i u literaturi, izbjeći težinu, pa i suštinu.

Kad nakon tjedana bez svjetla i zraka stanu na čvrsto tlo, ispljunuti iz brodskih trbuha više mrtvi nego živi, to još uvijek nije Amerika, barem za njih nije, jer otok Ellis, tek nekoliko varljivih milja udaljen od Manhattana, točkica je između dvaju svjetova, daleko od onoga u kojem nisu mogli o(p)stati, ali ništa bliža ovome kojem možda neće smjeti pristupiti.

Kuriozitet Sajma činjenica je da se od samih početaka održava u secesijskoj palači u najstrožem centru Pule, okruženoj palmama, a iza debelih zidova vile crveni su tepisi, elegantne dvorane i saloni... Usprkos velikoj kvadraturi, mekom se rasvjetom ostvaruje komorno i intimno ozračje, u kakvom se polako brišu, svakim danom Sajma sve više, granice između organizatora, pisaca i posjetitelja, što rezultira...

"Tiho rušenje" Ivice Prtenjače sjetna je proza za dobrovoljnu, okrepljujuću osamu, proza koja nas vraća prirodnosti i uči pravim vrijednostima, okreće zajedništvu, podsjeća na važnost empatije i promiče rad kao put iscjeljenja. Svog će čitatelja ova knjiga nasmijavati, ali potiho, maziti i liječiti, a činit će to domišljato i nenametljivo, daleko od buke svijeta, za koji nas bez puno truda uspijeva...