Posve sam svjesna da moj roman, iako smješten u prošlost, govori o asimilaciji, o suočavanju sa strancima, o izbjeglicama, o emancipaciji isključenih i depriviranih, tako da mu je tema vrlo suvremena i aktualna, sad možda i više nego prije pet godina kad je objavljen u Poljskoj. Ovom pričom iz davnina mogla sam puno reći o današnjici.

Upravo svojom ekscentričnom srdačnošću Medo će spriječiti drvosječu u naumu da sruši, odnosno usmrti jedno stablo. Odlučan da spasi napadnuti bor, domislio se pojesti zlikovca, ali nije se ipak mogao suzdržati da ga od srca ne izgrli, što je bilo više nego dovoljno da ovaj nestane bez traga.

Lidija Dimkovska u oba se romana usredotočuje na tematski čvor nepripadanja, isključenosti, otpadništva, ukratko - drugosti, koja kod njezinih protagonista može biti nacionalnog, vjerskog ili ekonomskog predznaka. Zaokuplja se animozitetom između Makedonaca i Albanaca, katolika i pravoslavaca, antagonizmom istoka i zapada ili pak pojedinih sastavnica nekadašnje Jugoslavije, a u užem smislu nepovjerljivosti...

Ostavljam običan mali ljudski trag, ne popravljam svjetove. Teško bi bilo ustati svaki dan s mišlju da idem popraviti svijet. Idem napraviti što mogu a da u tome svemu ostanem stabilna, usredotočena, zdrava i koliko se može, sretna. Odgovornost nosi svatko od nas u svim segmentima privatnog i profesionalnog života.

Kuriozitet Sajma činjenica je da se od samih početaka održava u secesijskoj palači u najstrožem centru Pule, okruženoj palmama, a iza debelih zidova vile crveni su tepisi, elegantne dvorane i saloni... Usprkos velikoj kvadraturi, mekom se rasvjetom ostvaruje komorno i intimno ozračje, u kakvom se polako brišu, svakim danom Sajma sve više, granice između organizatora, pisaca i posjetitelja, što rezultira...