Baretić je u svoj novi roman "prenio" jednu od važnih formula uspjeha svoga prvijenca – iznimno šaroliku jezičnu karakterizaciju likova i sučeljavanje "pokvarenog" ukrajinskog, engleskog, te bosanskog, dalmatinskog i zagrebačkog idioma, što cijeloj priči, u središnjem dijelu baziranoj na dijalozima, daje zanimljiv kolorit. Unutar glavne priče, s pogođenom atmosferom i sugestivnim polaganim...

Bukowski ne kultivira. On nasmijava i zastrašuje, najčešće oboje istovremeno. Njegova jedina prihvatljiva društvena vrijednost je nonkonformizam, a jedino opravdanje to što je jako dobar pisac. Tko je Bukowski? On je poštanski službenik kojeg nadređeni odvode na ispitivanje zbog prostota koje objavljuje u literarnom underground časopisu, on je sociopata koji je s 29 izgledao kao da ima 50. „Sve od...

Što se događa sa zainteresiranošću generacija kojima ćemo, obećajemo to u sprezi s biologijom i novom hrvatskom staleško-socijanom balistikom, ostaviti svijet da se njime bez nas bakću s njihovom zainteresiranošću za knjišku produkciju, poglavito onu pjesničku; kamo se sakrila ona kulturalna anksija s kojom smo, očito u naše vrijeme, opsjedali knjižare na dan kada je izlazio "Razlog", "Teka", "Quorum"...

"Glazba prašine" (2002.), u originalu "Dirt Music" – "folk glazba", "prljava muzika" – jedan je od najpoznatijih Wintonovih romana. Priča o ljubavi, glazbi i prirodi, smještena u golema prostranstva Zapadne Australije, ušla je u uži izbor za Bookera, a trenutačno prema njoj Philip Noyce snima film s Colinom Farrellom i Rachel Weisz (za žensku ulogu navodno je jako zaintersirana bila i Nicole...

Sjaj i bijeda snimanja "velikog" filma, s naglaskom na ovo drugo u čemu svoju ulogu imaju producenti i dakako novac, dio je priče koju nam je autorica ispričala u prvom romanu, jednom od neobičnijih i simpatičnijih naslova koje sam imala priliku pročitati u posljednje vrijeme. Dobitna kombinacija u ovom je slučaju spoj posvemašnje neopterećenosti žanrovskim ladicama, umješnog korištenja filmskih tehnika...

Apelativna kulturalna balistika Aide Bagić na običan se jezik može prevesti ovako: polikulturalnost, paradoksalna dvojezičnost unutar za nju lingvistički jednog jezika čijim se varijantama slobodno služi, u nemogućnosti da zažive u javnome prostoru na razini kolektiva, mimikriraju se u očito manje opasne zabrane na razini individue od kojih su najčitljivije homo i biseksualnost.