Priča je to o Inspektoru iz zagrebačke policijske postaje koji radi u arhivu u kojem se čuvaju neriješeni slučajevi nestalih ljudi, a poslije radnog vremena piše romane u kojima svi likovi - nestaju. Nestali ljudi, tako, funkcioniraju kao Inspektorova opsesija koja u potpunosti ispunjava njegov život, a romani koje piše nisu namijenjeni objavljivanju i čitateljima, već svojim fabulama i stavom kako ne...

U "Neposluhu" Alderman pokušava pomiriti judaizam, emancipaciju žena i lezbijstvo (u Tori se ne spominje lezbijstvo; rabini ga zabranjuju; ali u Tori piše jedino o muškarcima koji liježu s drugim muškarcima!). Ideja se čini suludom, ali nije nezanimljiva: tradicionalno i liberalno mogu se mješati na začudne načine. Autorica i samu sebe smatra praktičnom vjernicom. U vrijeme šabata ne koristi se...

Nikica Slavić hagiografski pristup zaslužuje svojim čvrstim moralnim opredjeljenjima i žrtvama koje je bio spreman zbog njih podnijeti. Potomak bogate kninske trgovačke obitelji, oduvijek senzibiliziran za socijalne nepravde, postao je jedan od predratnih ljevičara-idealista, kasnije partizan bez puške, koji je pravdu na svoju štetu nastavio tražiti i nakon rata i uspostave socijalističkog poretka, što ga...

Uglavnom, ljubavi su svakakve. Alain de Botton navodi sve te razne manifestacije: od Greenfielda do Tereze. No u svojim "Ogledima o ljubavi" on prvenstveno piše o suvremenoj zapadnjačkoj, «boy meets girl» ljubavi. U zrakoplovu na relaciji između Pariza i Londona upoznati će se dvoje dvadesetogodišnjaka: Chloe i mladi arhitekta (Bottonov alter-ego, ljubavničkog nadimka «Weltschmerz»). U slijedeća 24 ogleda...

Za «Rumunja» Bruce Benderson kaže da nije roman, već dnevnik: istinita priča o homoseksualnoj aferi u Rumunjskoj krajem devedesetih, priča o opasnoj i nestabilnoj vezi američkog boema i neprivilegiranog istočnog Balkanca. Sve što je napisano je istina: i taj neboder u Sibiu, i svi ti rođaci, i taj pokvarni televizor s praznim limenkama. Benderson je čak napisao i ono što je kanio prešutiti: udarce i...

»Zec na mjesecu« naslov je kojem se ne može proreći drukčija sudbina od one – plesao je jedno ljeto. Šalkovićeva proza, naime, pati od odmah primjetne teške sistemske greške, koju na neki način podražava i sam autor u svojim medijskim istupima, a ona je u tezi kako se piscem postaje vrlo jednostavno - jednoga dana probudiš se s odlukom da ćeš sad biti upravo to, javno obznaniš svim frendovima svoju...