«Subota» je roman u slavu superiornosti zapadne elite. Pritom nije samo riječ o klasnoj superiornosti, već i globalnoj. Paralelno s privatnom prijetnjom obitelji Perowne, slavni Ian McEwan (Booker za 1998.), uspostavlja i globalnu prijetnju. Rat u Iraku samo što nije počeo. Nad Londonom visi teroristička prijetnja. No kao što nema niti tračka sumnje u klasnu superiornost dr. Perownea, tako nema niti u onu...

Prve rečenice Petkovićevog romana «Priče iz davnine» (1989.) na neki se način mogu primijeniti i na «Uspavanku za mrtve», iako se radi o posve drukčijem tipu pisma: «Ja pišem sebe i svijet. Umjetnost je jednostavnija nego li što ljudi misle jer stvari o kojima čovjek može pisati ima vrlo malo. Sve su potresne stvari u povijesti čovjeka one vječne stvari i sve su one već odavno zapisane». Bitno je,...

Priče u kojima neskriveno ulazi u kritiziranje nastanka novinske senzacije koja počiva na neprovjerenim činjenicama i brzini reagiranja, novinske kritike, te novinske reportaže koja služi sitnim ciljevima lokalnih političkih moćnika, otpočetka imaju zacrtanu ideju zbog koje se posegnulo za književnim sredstvima borbe. A ona je prije svega raskrinkavanje funkcioniranja medijskih mehanizama u kojima...

Prvih desetak-dvadesetak stranica «Autobiografije» je odlično. No ubrzo postaje jasno zašto je Jauffret tako brzo morao «spustiti» svoj tekst i završiti roman. Nakon uvodna dva ili tri poglavlja roman se ne razvija. Pripovjedač je emocionalni idiot. Preljubnik. Žigolo. Lopov. Sadista. Pedofil... Lista njegovih gadarija, i žena koje je iskorištavao, širi se u beskraj. Humor je mračan. Od nekih detalja...

Pisati o zločinima, kao u slučaju «Sonnenscheina» o stradanjima talijanskih Židova, logorima smrti ili Lebensborn djeci koja su, otimana od svojih pravih roditelja, trebala poslužiti monstruoznom planu o stvaranju arijevske nad-rase, za Dašu je Drndić pitanje savjesti; u njezinom je spisateljskom credu naime duboko upisana potreba, gotovo krik, da književnost nije zabava, već propitivanje univerzalnih...

Kronična besparica, totalna bijeda, prostitucija i svijest o tome kako se uopće nije trebalo nikamo otići, a kad se već otišlo onda je jedini izlaz odlaziti i dalje, u Švedsku, u nepoznato, negdje gdje bi život jednostavno mogao biti bolji – takav je svijet Karakaševih junaka. U takvome svijetu, dakako, svađe među supružnicima, nemanje sluha za dječje potrebe, generacijsko nerazumijevanje i dr....