Kritičari kažu da su Ellroyevi romani toliko mračni da u njima nema mjesta za suptilnija sjenčanje likova. To je «staklena brada» njegovih krimića. Sjenčanije nijanse likova obično se traže u eskapističkim ljubavnim romanima. Kod Ellroyevih kritičara sjenčanje podrazumijeva «svjetlije». U njegovom crnilu svako sjenčanje donosilo bi svjetlije, a ne tamnije nijanse. Ono bi podrazumijevalo bilo kakav...

Nova Mraovićeva knjiga već naslovom, koji zvuči kao dobra dosjetka, zapravo daju do znanja o čemu se ovdje radi. Ono «za plažu» odnosi se na ležernost i lakoću pripovijedanja većinom duhovitih priča u kojima nema puno filozofije; stvari se odvijaju brzo, gotovo u nekakvoj inačici pribilježenih slika stvarnosti, stil je jednostavan, teme i jezik urbani pa plaža doista jest, bez ikakvih podcjenjivačkih...

Prvih desetak-dvadesetak stranica «Autobiografije» je odlično. No ubrzo postaje jasno zašto je Jauffret tako brzo morao «spustiti» svoj tekst i završiti roman. Nakon uvodna dva ili tri poglavlja roman se ne razvija. Pripovjedač je emocionalni idiot. Preljubnik. Žigolo. Lopov. Sadista. Pedofil... Lista njegovih gadarija, i žena koje je iskorištavao, širi se u beskraj. Humor je mračan. Od nekih detalja...

U knjizi su sakupljeni deseci različitih iskustava s gljivama i drugim psihodelicima. Ima tu svačega. Zbilja svačega. Od odlične Krassnerove reportaže iz džungle Ekvadora gdje je probao amazonsku povijušu ayahuascu - do zastrašujuće epizode stanovitog Ivana Stanga kojem je kao četverogodišnjaku umjesto lijeka za gripu liječnik greškom prepisao dvostruku dozu belladonne za odrasle.

Popović se, svjesno ili ne, iskazuje kao svojevrsni nasljednik egzistencijalističkog promišljanja stvarnosti, koja je za njegovog junaka «kavez suroviji od koncentracijskog logora», pa je čitava stvar s odrastanjem i (krivim) srastanjem sagledana upravo s tim prepoznatljivim stavom laganog gađenja i i crnila u kojem funkcioniraju čak i zaključci kako živimo ispod «izbušenog neba», a «ljudi smrde na...

Od ovakve bi se teme, to je potpuno jasno, mogla napraviti velika kičasta melodrama, no najveća je vrijednost ovog romana Slavenke Drakulić u tome što upravo to nije. Osjećaj za mjeru i umješnost vrlo inteligentnog analiziranja u kojem se ne razbacuje riječima, veliki su aduti ovog romana. Drakulićkina Frida Kahlo žena je koju bol nije shrvala, već je u nekim trenucima postajala i prednošću, žena koja...