Nikica Slavić hagiografski pristup zaslužuje svojim čvrstim moralnim opredjeljenjima i žrtvama koje je bio spreman zbog njih podnijeti. Potomak bogate kninske trgovačke obitelji, oduvijek senzibiliziran za socijalne nepravde, postao je jedan od predratnih ljevičara-idealista, kasnije partizan bez puške, koji je pravdu na svoju štetu nastavio tražiti i nakon rata i uspostave socijalističkog poretka, što ga...

„Čitatelja ima raznih“ rezignirano započinje Gombrowicz. „Jednima autor treba objasniti ovo i ono, drugi bi prije mogli objasniti autora. Mislim tu prije svega na neke svoje poznanike. Oni će kupiti knjigu iz osobne simpatije prema meni, a nakon čitanja reći će: „Ovo je bolesno. On ni sam ne zna što želi...“. Tima i takvima Gombrowicz u nastavku objašnjava priču po priču. Na kraju zaključuje:...

Autorica je svoj novi roman smjestila u Bosnu, u zimu 1997. godine, a kad to kažemo nekako se podrazumijeva da je tada u fokusu tematskog interesa i rat. Odmaknuvši se od «ženske» proze, iako i dalje posredno problematizirajući «ženskost», ispisala je pomno konstruiran i od fragmenata sastavljen roman u kojem prati unutarnja stanja svojih neimenovanih likova, ali i vrlo pomno zadire u ratne traume i šire...

»Zec na mjesecu« naslov je kojem se ne može proreći drukčija sudbina od one – plesao je jedno ljeto. Šalkovićeva proza, naime, pati od odmah primjetne teške sistemske greške, koju na neki način podražava i sam autor u svojim medijskim istupima, a ona je u tezi kako se piscem postaje vrlo jednostavno - jednoga dana probudiš se s odlukom da ćeš sad biti upravo to, javno obznaniš svim frendovima svoju...

«Subota» je roman u slavu superiornosti zapadne elite. Pritom nije samo riječ o klasnoj superiornosti, već i globalnoj. Paralelno s privatnom prijetnjom obitelji Perowne, slavni Ian McEwan (Booker za 1998.), uspostavlja i globalnu prijetnju. Rat u Iraku samo što nije počeo. Nad Londonom visi teroristička prijetnja. No kao što nema niti tračka sumnje u klasnu superiornost dr. Perownea, tako nema niti u onu...

Prve rečenice Petkovićevog romana «Priče iz davnine» (1989.) na neki se način mogu primijeniti i na «Uspavanku za mrtve», iako se radi o posve drukčijem tipu pisma: «Ja pišem sebe i svijet. Umjetnost je jednostavnija nego li što ljudi misle jer stvari o kojima čovjek može pisati ima vrlo malo. Sve su potresne stvari u povijesti čovjeka one vječne stvari i sve su one već odavno zapisane». Bitno je,...