Poglavlje 'Oči boje meda' sam odabrala zato što mi je jedno od najdražih u romanu, zato što sam, dok sam ga pisala, točno znala zašto se pisanjem bavim i zašto mi je to jedan od najboljih osjećaja. Stvarati priču, izmišljati i govoriti istinu. (Ivana Bodrožić)

Kapitalizam kao takav, cijeli taj složeni sustav unutar kojeg funkcioniraju cijela društva, mutirati će u nešto sasvim novo. U samoj srži te promjene je informatička tehnologija, revolucija koju je pokrenuo kapitalizam, ali i s tendencijom srozavanja mnogih poznatih vrijednosti prema - nuli. Time se stvaraju preduvjeti kraha gospodarstva utemeljenog na pojmovima tržišta, plaća i privatnog vlasništva.

Kad se Ghulam Naabi napokon pojavio, izgledao je kao savršen izbor. Bio je okrugao i smeđ i debeo i veseo, i nalikovao je na božićni kuglof. Oči su mu bile kao blistave cvebe i čak se i skockao u nešto što je izgledalo kao tkanina od guste bijele gaze, ali je zapravo bilo stari bijeli sako do pasa.

Priča iz zbirke "Odjavna karta" (CeKaPe, 2014).

I onda, davno, kad je rat još trajao, kad su nestala ta prava, postojao je strah. Da se jednostavno dođe do Institucije i da ih se zatraži, jer to je nešto posve normalno. No što ako se pojedinac, u jednom trenutku, boji Institucija, zbog raznih razloga? Što ako pojedinac ili pojedinka, a lakše mi je pisati o tome u trećem licu, ima neke svoje strahove, blokade? Da se jednostavno smrzne pred Institucijom....