Netko je rekao da je pripovijedanje temeljni postupak kojim ljudsko biće unosi smisao u svoje neposredno iskustvo i ja se s time u potpunosti slažem. Mislim i da pripovijedanje nadilazi neku puku organizaciju elemenata prisjećanja u konkretan logični niz, ono služi i popunjavanju rupa i objašnjavanju neobjašnjenog. Pa kad je tako, onda više ne možemo govoriti o objektivnosti (ako smo ikada i mogli).

Mitohondrijska Eva naša je pramajka i trag njezina postojanja nosimo u svojoj DNK molekuli. Zanimljivo je što se ti tragovi prenose po ženskim linijama, dakle, s majke na kćeri bez genetskih rekombinacija dok muškarci-sinovi također nose Evin trag no ne mogu ga prenijeti u nasljedstvo svojim potomcima. Taj znanstveni dio je objašnjiv i neosporiv  no ja sam se bavila isudbinom žene koja mora prihvatiti...

Mi smo sada u takovoj “tranziciji globalizma“ koji logikom multinacionalnih tvrtki i korporacija ne briše autentične vrijednosti. Tim procesima se malima te autentičnima, oduzima snaga postojanja. Svi sve više mirišemo, jedemo, nosimo - brand. Brand je sve. I posvuda. Brand je totalni fenomen.

Jedino što bih molio hrvatskog čitatelja ovog razgovora jest da pokuša zamisliti kako je to živjeti u društvu koje zabranjuje upotrebu jezika koji govori kući sa svojim roditeljima i sestrama, sa susjedima i prijateljima... i na kojem su te učili moliti se Bogu... i koji govori tvoja baka koja uz puno truda zna četiri riječi na kastiljskom. Tko je sposoban zabraniti jezik sposoban je zabraniti...

U mojoj familiji, među mojim precima, ima puno glazbenika, slikara, ljudi koji su čitali i gledali filmove. Radio je bio uključen po čitave dane, od jutra do mraka. Kao mali sam prepoznavao glumce na tv-u i pjevače na radiju. U takvoj sredini lako je navući se na sve to. Književnost je tek jedna od nekoliko stvari koje me zanimaju i potrošiti to malo slobodnog vremena isključivo na knjigu i čitanje mi...

Nikad se to nije dogodilo! Književnost nikad nije uspjela popraviti društvo, uvijek su se stvari odvijale po nekim drugim zakonima, nego što bi to književnici sugerirali. Tu možemo izuzeti neke knjige koje su pokrenule mase, poput Biblije i Kurana, ali tu već ne pričamo o književnosti. Svako beletrističko djelo je subjektivno viđenje autora koje se može i ne mora prihvatiti.