Tko si želi jako olakšati stvar, tvrdit će, dok piše o ratovima i zločinima koji su u njima počinjeni, da je blizak žrtvama, da žali zajedno sa žrtvama, i sliniti nad njihovom sudbinom, kako sam napisao na jednom mjestu. Ali to još uvijek nije literarna kategorija. Ovo može zvučati hladno ili cinično, ali literarno je daleko vrednije kad se izvještava s distance. Ponekad je ta distanca naprosto pitanje...

Moj odnos prema Rijeci je ozbiljan i specifičan, to je moj rodni grad, tamo sam proveo djetinjstvo i mladost, pa to je za čovjeka jako važno, to su mjesta gdje se vraćaš, kuća je to, tako nešto. A Zagreb isto volim. Meni je i bolje u Zagrebu nego što to zaslužujem, radi se samo o pogledu na svijet i o očekivanjima od života. Tu sam uvijek znao biti skroman i to me je spasilo mnogo puta. Mene smeta glupost...

Čija je, zapravo, povijest koju smo proživjeli, u kojoj se mjeri individualno pamćenje uklapa u političku povijest i historiografiju? Koji su to parametri za „objektivnu“ prosudbu prošlosti koja je ostala iza nas, za prosudbu “svijeta koji smo izgubili“? U tim se misaonim koordinatama kreće moje „okularno“ viđenje stvarnosti Istre u prvome desetljeću poslije velike drame Drugoga svjetskoga rata....

Gledajući Mediteran izbliza, bolje reći iz njega samog, osjećaj gubitka temeljnih vrijednosti izgleda tragično i rezultira raseljavanjima i kolektivnim egzodusima, kao da to više nije svijet koji je u stanju svojom čarolijom zadržati iole ambicioznijeg čovjeka. To je svijet kojem je vlasnik preko noći postao netko drugi i nepodnošljiv je osjećaj nemoći kreiranja vlastitog svijeta.

Tijelo nas često izdaje kad se želimo posvetiti uzvišenom. Ljubav koja se rađa iz proljeva životna je činjenica i gotovo svatko, ako je malo živio, ima u svom iskustvu nešto takvo... Muški likovi mojih priča često u sebi nose upravo tako drastično manifestiranu podvojenost tijela i duše. Jedan od njih čak kaže kako je svako zaljubljivanje kod njega popraćeno s blagim gađenjem prema spolnom odnosu s...

Danas sam više pobornik vedrije glazbe koja nosi pozitivne emocije, koja možda ima i tuge i sjete u sebi, ali koja me osvježi s jednom životnom radosti. Kad si mlađi onda si jako ljut i voliš Joy Division, The Velvet Underground, Morrisona i tu jednu mračniju muziku, eksperimentiraš sa svim i svačim, misliš da si jedini na svijetu i da je tebi najteže i najgore. Sklon si ekscentričnim i ekscesnim...