Ova autofikcija pisana je sa zdrave pozicije, u miru sa samim sobom i bez grandioznih očekivanja ali, slutim i to, u nedostatku adekvatnih uvjeta za rad. U tim kratkim, ali energičnim i slikovitim pripovijestima izlaže se u neku ruku čitava Stipanićeva bio(biblio)ografija, rastvaraju formativne godine i obiteljsko ishodište, geneza kasnijih njegovih književnih afiniteta i životnih pasija...

Riječ je o knjizi i projektu nastalom od mojih pokušaja objedinjavanja autobiografije, novomedijske i tehnološke posthumanističke umjetnosti a koji je završio kao eksperiment sa samim sobom... Lajtmotiv knjige je spajanje čovjeka sa strojem i preispitavanje tjelesnosti i identiteta te pokušaj promišljanja dalekih i posthumanih svjetova.