U novom serijalu Razgovora u prozorima, u ponedjeljak 3. ožujka u zagrebačkoj Galeriji Prozori Marija Ott Franolić ugostit će nagrađivanog ilustratora i animatora Zdenka Bašića. Razgovarat će o procesu nastanka ilustriranih knjiga, o slavenskoj mitologiji, vilama, vješticama i duhovima, o bajkama, pripovjedanju i Muzeju zaboravljenih priča.

Velika je razlika hoću li uzeti novi papir i na njemu početi ispočetka, ili ću digitalno na ilustraciji promijeniti samo neku sitnicu. S druge strane, kad radim crtež koji je vrlo ekspresivan, još uvijek radije uzmem papir i pero. Na primjer ako radim nešto što je vezano za poeziju, kad uzmem veći komad papira i široki kist i 'udarim' s njim po papiru – to je ipak nešto drugo...

Kako nastaju ilustracije Dominika Vukovića i zašto se s grafike prebacio na ilustraciju? Koja je za njega razlika između slikarstva i ilustracije? Što su za njega dobre knjige i slikovnice i što ga inspirira na stvaranje? O ovim i brojnim drugim temama s ilustratorom Dominikom Vukovićem razgovarat će književna kritičarka i teoretičarka Marija Ott Franolić.

Strpljenje se vježba, a površnost treba osvijestiti i moći prepoznati. Kao što ste rekli, svi smo bombardirani insta rješenjima, ali to podrazumijeva i prikazivanje idealnih odnosa, samopouzdanja na pretek, savršeno uređenih života, jutarnjih rutina koje traju pet sati. Mislim da to itekako utječe na to kako pristupamo i što očekujemo od procesa, rada, života.

Ako crtam za sebe, onda je to neka vrsta terapije i prepuštanja procesu. Kad bi netko pratio moju moždanu aktivnost u tom trenu mislim da bi bila skoro pa mrtva, ne bi je uopće bilo, sve dok ne napravim nešto krivo ili jako dobro, onda se malo upalim i shvatim gdje sam i da je prošlo par sati, a između sam isključena i taj mi je proces ugodan.