Velika je razlika hoću li uzeti novi papir i na njemu početi ispočetka, ili ću digitalno na ilustraciji promijeniti samo neku sitnicu. S druge strane, kad radim crtež koji je vrlo ekspresivan, još uvijek radije uzmem papir i pero. Na primjer ako radim nešto što je vezano za poeziju, kad uzmem veći komad papira i široki kist i 'udarim' s njim po papiru – to je ipak nešto drugo...

Kako nastaju ilustracije Dominika Vukovića i zašto se s grafike prebacio na ilustraciju? Koja je za njega razlika između slikarstva i ilustracije? Što su za njega dobre knjige i slikovnice i što ga inspirira na stvaranje? O ovim i brojnim drugim temama s ilustratorom Dominikom Vukovićem razgovarat će književna kritičarka i teoretičarka Marija Ott Franolić.

Jako volim ispreplitanje realističnog i bajkovitog, obožavam magijski realizam i mislim da se to dobro vidi u ovoj slikovnici, a želja mi je da se vidi i općenito u mom radu. Svakodnevicu oduvijek doživljavam kao punu čarolije, mislim da to djeca vrlo dobro prepoznaju. U kući ili u biblioteci mogu se otvoriti neka vratašca koja će vas odvesti tko zna kamo, svašta se može doživjeti na mjestima na kojima...

Ako crtam za sebe, onda je to neka vrsta terapije i prepuštanja procesu. Kad bi netko pratio moju moždanu aktivnost u tom trenu mislim da bi bila skoro pa mrtva, ne bi je uopće bilo, sve dok ne napravim nešto krivo ili jako dobro, onda se malo upalim i shvatim gdje sam i da je prošlo par sati, a između sam isključena i taj mi je proces ugodan.