Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

SF ×

Kritika • 18.12.2023.

Olga Ravn : Zaposlenici

'Zaposlenici' se doduše događaju u budućnosti, ali bave se tematikom koja ne može biti suvremenija. Umjetnost postaje ključna za shvaćanje biti čovjeka, priča o svemirskom brodu Šest tisuća neće nam ništa objasniti, ali će nas potaći da se zapitamo o ključnim problemima suvremenog čovjeka i suvremenog radnog procesa, u kojem čovjek gubi samog sebe. A to postižu samo izvrsna književna djela, što...
Kritika • 30.08.2023.

Rade Jarak : Put na Solaris

Jarak srlja u distopiju za koju teško da je moguće pronaći opravdanje. Tome je tako ne samo zbog mjestimično neuvjerljive izvedbe, već i zbog autorove sklonosti približavanju Soderberghovoj viziji Solarisa prema kojoj je poljski pisac bio osobito kritičan: ljubav kao moguće rješenje kozmičke nepoznanice dramatično odudara od Lemove središnje teme – suočavanja čovjeka s novom, potpuno nepoznatom...
Kritika • 24.11.2022.

Boris i Arkadij Strugacki : Ponedjeljak počinje u subotu

U podnaslovu romana, 'Bajka za mlade znanstvene radnike', razotkriva se i uputa za idealnog čitatelja, ali i temeljni stav prema znanosti uopće. Kritička usmjerenost prema jednoličnoj i neobazrivoj kreativnosti znanstvenog uma iz čije perspektive granice morala, pa čak i utilitarnosti bivaju toliko zamućene da se nekakav osjećaj napretka i smjera jednostavno gubi u besmislenoj birokraciji koja brodi pod...
Kritika • 03.01.2022.

Arkadij i Boris Strugacki: Teško je biti bog

Od vremena kada su braća Strugacki napisali svoj roman do danas prošlo je šezdesetak godina. Mnogo se toga promijenilo, no čini se da je danas 'Teško je biti bog' još aktualniji i provokativniji nego u doba svog nastanka. Nije potrebno putovati do druge planete: neizrecivo siromašnom dijelu čovječanstva u, recimo, Africi netko se iz evropskog višeg sloja doista može doimati poput boga.
Kritika • 21.01.2020.

Aliette de Bodard : Kuća Jaguara, u sjeni

Za Bodardičine protagoniste na prvom je mjestu odgovornost prema obitelji, potom prema caru, a sebstvo je gurnuto u prikrajak, možda nezadovoljno no pacificirano nekom od stotina dostupnih distrakcija. Bodard svoj svemir ne piše kao anti-utopiju, niti se išta od spomenutog nameće kao primarna tema. Svijet je dan i u njemu se može samo egzistirati na rođenjem ili zaslugama dodijeljenom mjestu.