Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

SF ×

Kritika • 24.11.2022.

Boris i Arkadij Strugacki : Ponedjeljak počinje u subotu

U podnaslovu romana, 'Bajka za mlade znanstvene radnike', razotkriva se i uputa za idealnog čitatelja, ali i temeljni stav prema znanosti uopće. Kritička usmjerenost prema jednoličnoj i neobazrivoj kreativnosti znanstvenog uma iz čije perspektive granice morala, pa čak i utilitarnosti bivaju toliko zamućene da se nekakav osjećaj napretka i smjera jednostavno gubi u besmislenoj birokraciji koja brodi pod...
Kritika • 03.01.2022.

Arkadij i Boris Strugacki: Teško je biti bog

Od vremena kada su braća Strugacki napisali svoj roman do danas prošlo je šezdesetak godina. Mnogo se toga promijenilo, no čini se da je danas 'Teško je biti bog' još aktualniji i provokativniji nego u doba svog nastanka. Nije potrebno putovati do druge planete: neizrecivo siromašnom dijelu čovječanstva u, recimo, Africi netko se iz evropskog višeg sloja doista može doimati poput boga.
Kritika • 21.01.2020.

Aliette de Bodard : Kuća Jaguara, u sjeni

Za Bodardičine protagoniste na prvom je mjestu odgovornost prema obitelji, potom prema caru, a sebstvo je gurnuto u prikrajak, možda nezadovoljno no pacificirano nekom od stotina dostupnih distrakcija. Bodard svoj svemir ne piše kao anti-utopiju, niti se išta od spomenutog nameće kao primarna tema. Svijet je dan i u njemu se može samo egzistirati na rođenjem ili zaslugama dodijeljenom mjestu.
Razgovor • 12.09.2019.

Davorin Horak : 'Spekulativna fikcija' je dobar marketinški trik, ali zapravo opsjena

Jedna anegdota... kada je izašao drugi nastavak Jacksonovog Hobbita, ekipa je hrlila u knjižare i tražila i književni nastavak. 'Oprostite, trebao/la bi drugi dio Hobbita.', na što bi dobar prodavač pojasnio o čemu je riječ. Danas, bojim se da kada bi netko došao s takvim upitom u knjižaru, prodavač bi pogledao u kompjutor i rekao da imaju samo prvi dio.
Kritika • 21.09.2018.

Aleksandar Žiljak : Ndanabova djeca

SF se gotovo uvijek pretvara u monolog s engleskim naglaskom pa su disonantni glasovi poput Žiljakovog nužan i dobrodošao korektiv totalitarnoj hegemoniji anglosaksonske monokulture. Žiljak je jedan od rijetkih autora sposobnih iz disonance, otpora i kritike napraviti čitljivu, spektakularnu prozu koja s veseljem koristi ikoničke žanrovske 'besmislice', a da pri tome istovremeno ne pristaje i na ideološke...