Susret Milorada Popovića i poezije, kako se u to danas, čitajući njegove pjesme, i sami možemo uvjeriti, bilo je uzajamno prepoznavanje. Milorad ga je "shvatio kao otkrovenje jednog spasonosnog povratnog puta prema sebi samom". (A otuda je i pošao, nije li stoga svako istinsko otkriće na polju duha, zapravo povratak samom sebi, ali onakvom sebi koji ti je dotad bio nepoznat!?) Demone podzemlja (parafrazira on...

Aleksandar Flaker analizirao je već nekoliko puta odnos prostora i različitih praksi koje ga određuju, tretirajući prostor kao medij koji bilježi aktivno­sti koje su se u njemu dogodile. U novoj knjizi "Autotopografija I. 1924-1946" ispisuje posve osoban pogled na mjesta (Bia³ystok, £ódz, Gdansk, Varšava, Zagreb, Crikvenica,Karlovac, Senj, Mostar)  koja su ga odredila, u kojima je odrastao, školovao se,...

Priča o piscu iz Hrvatske koji preživljava na pariškim ulicama, ovaj put ne svirajući harmoniku, već crtajući karikature za turiste, nadajući se kako će pronaći nakladnika za objavljivanje svoga romana na francuskom, priča je o jednom gradu, bez imalo mistifikacije, bez imalo poliranja i romantičnih prizvuka. Karakašev je Pariz, viđen i doživljen iznutra, iz pozicije marginalca, mračno grotlo...

Evolucija, zamjećuje Popović, milijardama godina ide ukorak s ubrzavanjem, ali "Priručnik za hodače", istaknut će također, u svojoj je osnovi knjiga o usporavanju. Hod, uči nas moral, valja biti uspravan, ali to je tek jedna strana medalje, jer hod valja znati usporiti, obuzdati, katkada svjesno lišiti pritisaka pretpostavljena cilja, ne bi li oko nas napokon pukao taj istinski, neopterećeni pogled uokolo,...

U pravu je pjesnik kada kaže kako nam je netko "amputirao uspomene", ali svojim stihovima totalne reminiscencije Mile Stojić uporno lirski ponavlja: naše fantomske boli koje su nakon amputacije sjećanja ostale, stvarnije su i od najsurovijeg brisanja stvarnosti koje je danas, ma koliko bolno i neizbrisivo bilo, ipak samo bivše. Mi koji smo ostali tu smo. I razgovaramo s mrtvima. Nama su ljudi u središtu nama...

U Vujičićevoj praksi dobili smo roman u kojem je vidljiva izvrsna i intrigantna početna ideja po kojoj se Zagreb, iniciran fantastičnim impulsima, ima premetnuti u Jeruzalem otprije dvije tisuće godina, ne bi li se Kristovim "drugim dolaskom" izmijenile neke (pseudo)povijesne činjenice. Fantastičnom logikom, u kojoj dominira ona snova, odvija se priča o Ladislavu Nemetu, slikaru koji pati od insomnije i...