Pozitivnoj recepciji knjige uvelike je doprinijela istoimena ekranizacija njemačkog redatelja Wima Wendersa (1971/72), dok je njenu uspjehu, pa i Handkeovu književnom proboju, prethodio eksces. U dobi od 24 godine mladi pisac iz koruškog Altenmarkta na skupu “Grupe 47”, koja je okupljala književne veličine poput Heinricha Bölla ili Güntera Grassa, u Princetonu, stvaralaštvo tadašnje njemačke književne...

Samorazumljivost Splita, njegove unutarnje tenzije i antagonizmi, odnosi spram zaleđa, ali i škakljivost sučeljavanja “splitskog i zagrebačkog diskursa”, koji se, kako saznajemo, u pravilu ipak mogu uspješno pomiriti “s ishodom heurističke vedrine”, ne predstavljaju tek puki repetitorij pretpostavljenog splitskog identiteta, već sa specifičnih gledišta osvjetljavaju i neke bitne aspekte hrvatske...

U povijesnom presjeku, Beškerovi tekstovi, među kojima ima i dosta dosad neobjavljenih, oslikavaju jezičnu, duhovnu i političku situaciju u hrvatskim medijima, ali nam, često i na veoma duhovit način, pokazuju da ni druge zemlje, poput Italije ili Francuske, nisu pošteđene sličnih problema. S druge strane, autorova strast prema etimologiji – koja nam na stranicama «Filoloških dvoumica» otkriva daleko...

„Čitatelja ima raznih“ rezignirano započinje Gombrowicz. „Jednima autor treba objasniti ovo i ono, drugi bi prije mogli objasniti autora. Mislim tu prije svega na neke svoje poznanike. Oni će kupiti knjigu iz osobne simpatije prema meni, a nakon čitanja reći će: „Ovo je bolesno. On ni sam ne zna što želi...“. Tima i takvima Gombrowicz u nastavku objašnjava priču po priču. Na kraju zaključuje:...

Autorica je svoj novi roman smjestila u Bosnu, u zimu 1997. godine, a kad to kažemo nekako se podrazumijeva da je tada u fokusu tematskog interesa i rat. Odmaknuvši se od «ženske» proze, iako i dalje posredno problematizirajući «ženskost», ispisala je pomno konstruiran i od fragmenata sastavljen roman u kojem prati unutarnja stanja svojih neimenovanih likova, ali i vrlo pomno zadire u ratne traume i šire...

Pisanje donosi slavu. Slava uredan, dapače glamurozan seksualni život. To je jasno: pišem da bi imao groupisice. «Treba li iz toga zaključiti da mi je pisanje postalo neophodno? Mučna mi je ta pomisao: mislim da je to kič, konvencionalno, vulgarno. Ali stvarnost je još i gora»... No kako postati slavan? Kako postati književnik okružen blagodatima groupiesica? O tome Houellebecq piše u izvanrednoj seriji...