Nova Mraovićeva knjiga već naslovom, koji zvuči kao dobra dosjetka, zapravo daju do znanja o čemu se ovdje radi. Ono «za plažu» odnosi se na ležernost i lakoću pripovijedanja većinom duhovitih priča u kojima nema puno filozofije; stvari se odvijaju brzo, gotovo u nekakvoj inačici pribilježenih slika stvarnosti, stil je jednostavan, teme i jezik urbani pa plaža doista jest, bez ikakvih podcjenjivačkih...

Prvih desetak-dvadesetak stranica «Autobiografije» je odlično. No ubrzo postaje jasno zašto je Jauffret tako brzo morao «spustiti» svoj tekst i završiti roman. Nakon uvodna dva ili tri poglavlja roman se ne razvija. Pripovjedač je emocionalni idiot. Preljubnik. Žigolo. Lopov. Sadista. Pedofil... Lista njegovih gadarija, i žena koje je iskorištavao, širi se u beskraj. Humor je mračan. Od nekih detalja...

Pisati o zločinima, kao u slučaju «Sonnenscheina» o stradanjima talijanskih Židova, logorima smrti ili Lebensborn djeci koja su, otimana od svojih pravih roditelja, trebala poslužiti monstruoznom planu o stvaranju arijevske nad-rase, za Dašu je Drndić pitanje savjesti; u njezinom je spisateljskom credu naime duboko upisana potreba, gotovo krik, da književnost nije zabava, već propitivanje univerzalnih...

Popović se, svjesno ili ne, iskazuje kao svojevrsni nasljednik egzistencijalističkog promišljanja stvarnosti, koja je za njegovog junaka «kavez suroviji od koncentracijskog logora», pa je čitava stvar s odrastanjem i (krivim) srastanjem sagledana upravo s tim prepoznatljivim stavom laganog gađenja i i crnila u kojem funkcioniraju čak i zaključci kako živimo ispod «izbušenog neba», a «ljudi smrde na...

Od ovakve bi se teme, to je potpuno jasno, mogla napraviti velika kičasta melodrama, no najveća je vrijednost ovog romana Slavenke Drakulić u tome što upravo to nije. Osjećaj za mjeru i umješnost vrlo inteligentnog analiziranja u kojem se ne razbacuje riječima, veliki su aduti ovog romana. Drakulićkina Frida Kahlo žena je koju bol nije shrvala, već je u nekim trenucima postajala i prednošću, žena koja...

Smještajući svoje prve romane u drugu polovicu XIX stoljeća Sarah Waters ih je smještala u vrijeme društvenog konstruiranja homoseksualnosti. Ako je XIX stoljeće doba «rađanja nacije», vrijeme zračnog blitza je doba romanse. Strah od smrti i bijeg u ljubav nije samo privilegija heteroseksualaca. Bombe padaju jednako na sve. Ako se hetero parovi mogu voljeti ispod baražnih balona i reflektora, zašto ne bi...