U jednom trenutku u zatvoru se našao i pas koji je, navodno, ugrizao nekog generala. Zatvorenici su ga znali čuti kako kruži ćelijom, udara repom o vrata. Glad i žeđ učinili su ga zlim. Ubrzo je umro od gladi i iscrpljenosti. Umirali su i zatvorenici: od ugriza škorpiona, konstipacije, slabosti ili ludila. Jedan zatvorenik uspio je počiniti samoubojstvo tako što se objesio ležeći na podu i odgurujući se...

U romanu «Pet litara benzina» očita je potreba da se polemizira s mnogočime – od spomenute globalizacije i stanja medija, do posve književnih tema ko što su projekt knjiga uz novine, rad Ministarstva kulture ili suvremena književnost kojoj Andrej između ostalog zamjera psovalaštvo (vjerojatno zato vođenje ljubavi opisuje – činili smo «ono» što ona stručno zove «to»), sve do otvorenog...

Komunisti su općenito imali problema s humanizmom i ljudima. Sve je bilo zbog ljudi, i za ljude. Humanizam, gradnja budućnosti, i te stvari. No komunisti su najčešće bili duboko razočarani čovjekom, i njegovim «stupnjem razvoja». U tom shizofrenom odnosu spram čovjeka Staljin je bio ekstreman, kao i u mnogočemu drugom. Jerofejev piše da je on objavio rat ljudskoj prirodi. «Prije njega nitko u povijesti...

Ivan Vidić ponovo počinje kao svojevrstan debitant, itekako povezan s njom, hrvatskom zbiljom. Iako jednim dijelom funkcionira kao žarovska proza, krimić koji prati inicijalnu ideju, pripreme i izvršenje oružane pljačke na veliki trgovački lanac, riječ je samo o «kosturu» uz koje su kasnije vezane druge dionice romana, pa sve skupa prije funkcionira kao pomalo uvrnuta satira iz doba tranzicije ili pak...

Dakle, “Sjena vjetra” je hit u čistom agregatnom stanju. Bez primjesa medijskog posredovanja i marketinške halabuke. Pamuk se uvijek može prodavati na krilima Nobela. Brown svoje tiraže uvijek može “bildati” na konfliktu s Crkvom... Zafon kod nas zasad “živi” isključivo od svoje priče. Zato je i zanimljivo vidjeti u čemu je “štos” romana “Sjena vjetra”. Što je to Zafonov roman...

Priča o Butchu Cassidyu jedna je od desetaka priča koje je Chatwin sakupio u Patagoniji. Rođeni Argentinac Borges rekao je: «Ničeg nema u Patagoniji. To nije Sahara, no u Argentini ona joj je najbliža. Ne, ničeg nema u Patagoniji». Chatwin se iz te «praznine» vratio sa stotinama literarnih slika i desetinama priča. Kroz devedeset sedam kratkih poglavlja pisao je o mornaru Charleyu Milwardu, «modernom...