Zapetljani svijet potleušica kućica baraka tajnih prolaza i dvorišta zatrpanih bačvama sanducima s piljevinom i kutijama s alatima automobilskim gumama zahrđalim štednjacima i pokidanim stolicama. U srcu starog grada niknule su nove stambene zgrade u kojima žive vojna lica pravnici službenice i profesori: muškarci...

'Brnjica za vještice' Dubravke Ugrešić žanrovski je neuhvatljiva knjiga. Njezin prvi dio svojevrsna je proširena rođendanska čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je istovremeno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne...

'Knjiga praznika' Marka Pogačara zbirka je vrtoglave, fantazmagorične pjesničke proze u kojoj autor iskušava svjetotvoračke potencijale pjesničkog jezika. Pogačarov pristup oblikovanju imaginarnog svijeta osebujan je jer on radije poseže za metaforom nego naracijom, umjesto opisa odabire logiku zvučnih atrakcija i...

László Krasznahorkai je ujesen 2016. posjetio Dalmaciju (Dubrovnik, Korčulu, Mljet i Split). 'Uvijek za Homerom', priča koju je Krasznahorkai tim povodom napisao, tekst je istodobno inspiriran mediteranskim pejsažom i umjetničkim djelima piščevih prijatelja – crtežima berlinskog slikara Maxa Neumanna i glazbom...

Knjiga 'Povratak u Reims' Didiera Eribona nezaobilazni je predmet rasprave posljednjih nekoliko godina, pogotovo u njemačkom i anglosaksonskom govornom području. Eribon proširuje Bourdieuov pojam autoanalize, pretvarajući ga u novi žanr koji osobnu ispovijest o podrijetlu i odrastanju povezuje sa sociološkom studijom i...

U fokusu ove knjige je Malabouin pojam indiferentnosti, definiran kao istovremena odvojenost “subjekta od svijeta i svijeta od subjekta”. Na fonu razmatranja tog bitnog motiva u Malabouinom radu Catherine Malabou, Jerićeva knjiga donosi čitanja nekolicine autor(ic)a, Malabouinih povremenih suputnika i suputnica, koji u svom radu...

Esej Quentina Meillassouxa izvorno je objavljen 2006. godine i predstavlja radikalnu kritiku posljedica Kantovog kritičkog poduhvata na post-kantijansko mišljenje svijeta.

Analizom evropske umjetnosti 18. i 19. stoljeća, nadasve dominantne književne forme proze, Moretti izlučuje ključne riječi i stilske mehanizme u kojima su se sedimentirale osnovne karakteristike i kontradikcije habitusa građanina-buržuja.

"Vrijeme od poslije" nije tek fanovski i prijateljski tekst. Rancierov esej ozbiljni je suputnik Tarrovih filmova. Nakon njega stablo iz "Torinskog konja" više neće biti isto stablo. Vrijeme koje se ponavlja neće više biti samo vrijeme koje se ponavlja… A i posljednji film postati će tek potencijalni zadnji posljednji film.

Po Weizmanu, ključno u svemu jest da upravo kroz ovakvu ideju i upotrebu "manjeg zla"društva koja sebe doživljavaju kao demokratska mogu održavati režime okupacije i neokolonizacije – što nas od "kucanja po krovovima" i "nekroekonomije" dovodi do same srži samoprozvanog prava na agresiju, okupaciju i dominaciju.

Suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kojim su dominirali iskazi preživjelih, stvorilo je "eru svjedoka". Narativ o patnji izgovarao se u prvom licu. No kada je osamdesetih u Brazilu otkrivena možebitna grobnica Josepha Mengelea suđenje nije prepušteno iskazima preživjelih već sudu forenzike.

'Posljednji vuk' ne samo da uvlači čitatelja/icu u svijet samoga teksta na fabularnoj razini, već od prvih riječi i sintagmi i više nego naglašenom biva upravo Krasznahorkaieva poetika. Njegov specifičan plan izraza, koji počiva na beskrajnom toku rečenica koje se ne oslanjaju na ustaljenu interpunkciju, s jedne strane...

"Kore" su zastrašujući albumčić. Auschwitz i dalje tutnji potmulim užasom. Georges Didi-Huberman bilježi ga svojim fotografijama i njihovim komentarima. Nekoliko slika, kaže, to je triput ništa za ovakvu historiju. No i tih nekoliko sada grade tu historiju.

Intrigantna i radikalna prispodoba oslobađanja po Rancièreu jest situacija u kojoj učitelji koji i sami ništa ne znaju o konkretnom predmetu podučavaju druge ljude u tome. Jer, kako će Rancière kazati, u procesu obrazovanja je riječ o zajedničkom stvaranju slobode a ne o transferu znanja.

Studija suvremenog njemačkog filozofa Christopha Menkea "Prisutnost tragedije - Ogled o sudu i igri" polemika je protiv slavnog Hegelovog uvida da je tragedija za moderno doba nešto prošlo. Menke naprotiv želi pokazati da pogrešno razumijemo i nas same, naš položaj i uvjetovanost, kao i...

“Homo sacer : Suverena moć i goli život” je prvi i centralni dio planirane tetralogije u kojem Agamben poduzima pokušaj da u širokom luku od grčke filozofije i rimskog prava do recentnih političkih, tehnoloških i medicinskih fenomena rasvjetli mehanizme društvenog uključivanja i isključivanja.

Jedini način da se stvori oskudnost i ekonomska isplativost je umjetnim zahvatom ograničavanja pristupa i intelektualnog vlasništva. I to je temeljni sukob suvremenog informacijskog društva od kojeg ovaj manifest polazi – sukob između mogućnosti i ograničenja pristupa. Kao što Wark kaže: “Informacija želi biti slobodna, a posvuda je...