Giorgio Agamben
Homo sacer : Suverena moć i goli život
- Nakladnik: Multimedijalni institut
- Prijevod: Mario Kopić
- 12/2006.
- 176 str., meki uvez
- ISBN 9537372014
- Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
“Homo sacer : Suverena moć i goli život” je prvi i centralni dio planirane tetralogije u kojem Agamben poduzima pokušaj da u širokom luku od grčke filozofije i rimskog prava do recentnih političkih, tehnoloških i medicinskih fenomena rasvjetli
mehanizme društvenog uključivanja i isključivanja.
“Homo sacer: Suverena moć i goli život” prekretnička je knjiga suvremene političke filozofije. Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana – povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.
Naslovna figura knjige – homo sacer – poziva se na figuru iz rimskog prava za osobu koju se može ubiti, ali ne i žrtvovati, za osobu koja nije zaštićena ni građanskim ni božanskim pravom. Homo sacer stoji dakle za život koji je isključen iz zajednice i nije predmet zaštite zakona, već kojim suverena moć raspolaže van granica zakona. Dok je u tradicionalnom shvaćanju političkog suvereniteta stavljanje zaštita zakona van važenja bilo moguće samo u slučaju izvanrednog stanja, Giorgio Agamben želi pokazati kako to raspolaganje nad životom s onu stranu zakona svojstveno izvanrednom stanju postaje normaliziranim stanjem u suvremenim političkim sustavima.
Od objavljivanja na talijanskom 1995. godine “Homo sacer” (podnaslovljen: “Suverena moć i goli život”) preveden je na mnoštvo jezika, a Agambenove su prokovativne i dalekosežne teze postala predmetom čestih rasprava, premašujući uvelike domenu puko akademske diskusije.
***
Giorgio Agamben spada u nekolicinu suvremenih filozofa poput Slavoja Žižeka ili Tonija Negrija čija radikalna misao oblikuje javne debate o globalnom političkom poretku. Taj vodeći mislioc biopolitičke teorije na tragu Michela Foucaulta studijom Homo sacer: Suvremena moć i goli život godine 1995. godine prouzrokovao je potres u suvremenoj političkoj filozofiji tvrdnjom da je čitava povijest zapadnog političkog ustrojstva obilježena prepletom elemenata suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana. Međutim, Agambenovi filozofski interesi sežu i van užeg polja političke filozofije od pitanja ontologije, estetike do lingvistike, poetologije, medijavelistike, povijesti umjetnosti.
Profesor je estetike na Sveučilištu u Veroni i filozofije na Collège International de Philosophie u Parizu. Autor je brojnih studija, od kojih su najpoznatije: “Nadolazeća zajednica” (1990), “Homo sacer: Suverena moć i goli život” (1995), “Sredstva bez ciljeva: Bilješke o politici” (1996), “Što ostaje od Auschwitza: Svjedok i arhiv” (1998), “Potencijalnosti: Sabrani filozofski ogledi” (1999) i “Izvanredno stanje” (2003). Prethodno je na hrvatski prevedena njegova studija “Ideja proze”.
“Homo sacer: Suverena moć i goli život” prekretnička je knjiga suvremene političke filozofije. Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta, Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada nepomišljana povezanost suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana – povezanost koja je kulminirala u nacističkim koncentracijskim logorima i koja se još i danas provlači kroz demokratska društva u pokušajima da se zakonom definicija golog života učini predmetom političkog uključivanja i isključivanja.
Naslovna figura knjige – homo sacer – poziva se na figuru iz rimskog prava za osobu koju se može ubiti, ali ne i žrtvovati, za osobu koja nije zaštićena ni građanskim ni božanskim pravom. Homo sacer stoji dakle za život koji je isključen iz zajednice i nije predmet zaštite zakona, već kojim suverena moć raspolaže van granica zakona. Dok je u tradicionalnom shvaćanju političkog suvereniteta stavljanje zaštita zakona van važenja bilo moguće samo u slučaju izvanrednog stanja, Giorgio Agamben želi pokazati kako to raspolaganje nad životom s onu stranu zakona svojstveno izvanrednom stanju postaje normaliziranim stanjem u suvremenim političkim sustavima.
Od objavljivanja na talijanskom 1995. godine “Homo sacer” (podnaslovljen: “Suverena moć i goli život”) preveden je na mnoštvo jezika, a Agambenove su prokovativne i dalekosežne teze postala predmetom čestih rasprava, premašujući uvelike domenu puko akademske diskusije.
***
Giorgio Agamben spada u nekolicinu suvremenih filozofa poput Slavoja Žižeka ili Tonija Negrija čija radikalna misao oblikuje javne debate o globalnom političkom poretku. Taj vodeći mislioc biopolitičke teorije na tragu Michela Foucaulta studijom Homo sacer: Suvremena moć i goli život godine 1995. godine prouzrokovao je potres u suvremenoj političkoj filozofiji tvrdnjom da je čitava povijest zapadnog političkog ustrojstva obilježena prepletom elemenata suverene moći nad smrću podanika i biopolitičke kontrole nad životom građana. Međutim, Agambenovi filozofski interesi sežu i van užeg polja političke filozofije od pitanja ontologije, estetike do lingvistike, poetologije, medijavelistike, povijesti umjetnosti.
Profesor je estetike na Sveučilištu u Veroni i filozofije na Collège International de Philosophie u Parizu. Autor je brojnih studija, od kojih su najpoznatije: “Nadolazeća zajednica” (1990), “Homo sacer: Suverena moć i goli život” (1995), “Sredstva bez ciljeva: Bilješke o politici” (1996), “Što ostaje od Auschwitza: Svjedok i arhiv” (1998), “Potencijalnosti: Sabrani filozofski ogledi” (1999) i “Izvanredno stanje” (2003). Prethodno je na hrvatski prevedena njegova studija “Ideja proze”.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
