Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Tema • Piše: Anita Peti-Stantić • 07.12.2023.

Kako i zašto naši susjedi Slovenci potiču mlade na čitanje

O svakoj bi se od tema otvorenih u tekstu o slovenskom nastupu na Sajmu knjiga u Frankfurtu moglo detaljno raspravljati i argumentirano je staviti u kontekst domaćih okolnosti i sposobnosti da se prilike iskoriste ili da ih se samo formalno odradi. Zbog toga, a i zbog činjenice da će Slovenija biti počasna gošća i glasovitog Sajma knjiga u Bologni sljedeće godine, na kojem su tradicionalno u središtu interesa knjige za djecu i mlade, u ovom ću tekstu izložiti neke od aktivnosti za promociju čitanja među mladima koje se u Sloveniji na nacionalnoj razini provode već godinama, neke i desetljećima.

Za razliku od Bologne, Frankfurt nije specijaliziran za dječju knjigu, no ipak je među izlagačima, kao što sam već spomenula, bilo nemjerljivo više onih koji objavljuju knjige za djecu i mlade od onih koji objavljuju knjige za odrasle. Mene, koja se već godinama bavim poticanjem čitanja mladih, to je ugodno iznenadilo. S druge strane, količina i raznolikost knjiga za djecu vjerojatno je uvjetovana ekonomskom procjenom da će se za takve knjige uvijek naći novaca i da je to isplativ krak industrije pa je onda tako na sajmu bilo najviše knjiga za najmlađe, kartonki i slikovnica svih vrsta, uz golemu količinu didaktičkih pomagala (za učenje riječi, boja, slova, za upoznavanje osjećaja, postupaka i sličnih), dok su vidno nedostajale knjige za tinejdžere (mimo krajnje komercijalnih nizova velikih svjetskih, ali i njemačkih izdavača i obljetničkih reizdanja suvremenih klasika za mlade). Pretpostavljam da je razlog tomu činjenica da se ekonomski interes tu gubi, a osim toga, birati i procjenjivati takve knjige znatno je teže nego u Kini objavljivati slikovnice u koprodukcijama. Da ne bude zabune, i takve su nam knjige potrebne, ali ne bi smjele biti jedino što imamo. 

Kako god bilo, i Frankfurt i Bologna su jednokratni događaji, a trajna posvećenost neke kulture objavljivanju kvalitetnih knjiga za djecu i mlade, a onda i približavanju tih knjiga mladoj publici, što posebno naglašavam, sasvim je druga priča. Dojam nekoga tko godinama prati slovensku književnu i kulturnu scenu, a i brojčani pokazatelji, ukazuju na to da su Slovenci u tome otišli znatno dalje od nas, tako da se kod njih već godinama ne radi samo o pukoj produkciji i reprodukciji, nego o čitavom ekosustavu.

I kod nas ima pojedinaca koji entuzijastično guraju naprijed i čine sve što mogu u okviru svoje energije i vremena, a nerijetko i materijalnih mogućnosti, da čitanje ne zamre nakon ulaska u osnovnu školu, no sustavna nam vertikala, na način na koji to vidim u Sloveniji, nedostaje.

Osnovna razlika između nas i njih je ta da su aktivnosti koje se provode u Sloveniji dobro isplanirane, organizirane i koordinirane, s kvantitativnim i kvalitativnim rezultatima (kakav je bio i njihov nastup na Sajmu knjiga u Frankfurtu), a naša je briga o tom području, kad je i ima, nesustavna i sporadična, tako da se pojedinci koji svojim entuzijazmom tu i tamo uspiju nešto pomaknuti često osjećaju kao Pale sam na svijetu. Uz svu podršku programima Čitaj mi i Rođeni za čitanje, koji su zapravo usmjereni na odgoj roditelja koje se uz pomoć pedijatara nastoji nagovoriti da čitaju svojoj tek rođenoj i nešto starijoj djeci, kao i projektu Čitanje u fokusu za srednjoškolce, mislim da je ključno izgraditi vertikalu čitanja bar do završetka srednje škole, što je upravo ono u čemu Slovenci uspijevaju, a nama nedostaje.

Stoga u središte pozornosti stavljam dva nacionalna projekta koji se u Sloveniji provode za poticanje čitateljske kulture i čitateljskih navika mladih. Jedan od njih, Bralna značka (Čitateljska medalja), traje već desetljećima, dok je drugi, Zlata hruška (Zlatna kruška), mlađi (od 2004.). Uz to ću izdvojiti i dva, također nacionalna projekta, koja neposredno djeluju na čitanje mladih - jedan je Rastem s knjigom, a drugi su pripreme za pisanje maturalnog eseja. Pišem o tim projektima zato što ih doživljavam kao svojevrsna sidra u vertikali razvoja cjeloživotne čitateljske publike koja se prilagođavaju i mijenjaju kako se mijenjaju i okolnosti. Upravo je to ono što mi kod nas nedostaje. I kod nas ima pojedinaca koji entuzijastično guraju naprijed i čine sve što mogu u okviru svoje energije i vremena, a nerijetko i materijalnih mogućnosti, da čitanje ne zamre nakon ulaska u osnovnu školu, no sustavna nam vertikala, na način na koji to vidim u Sloveniji, nedostaje.
 

Bralna značka / Čitateljska medalja

Bralnu značku ili Čitateljsku medalju utemeljili su književnik Leopold Suhodolčan i prof. Stanko Kotnik. Prve medalje, pod imenom Prežihove, dodijeljene su u svibnju 1961. u Koruškoj. Čitav je pokret od sedamdesetih godina prošloga stoljeća funkcionirao kao jedan od nacionalnih programa poticanja čitanja u okviru Saveza prijatelja mladih Slovenije. Program je osuvremenjen devedesetih godina prošloga stoljeća pod motom S knjigom u svijet, a od 2002. organizirano je Društvo Bralna značka Slovenije (Društvo čitateljska medalja Slovenije). Glavni nositelji događanja su mentori po školama, a od devedesetih godina i u vrtićima i knjižnicama. Upravo je njihov rad temelj programa kojim se potiče dobrovoljno čitanje u slobodno vrijeme. Kao što se navodi na stranicama Društva, cilj je pokreta razvijanje cjeloživotnih čitatelja i podizanje čitalačke pismenosti pojedinaca i društva.

Slovenska nacionalna mreža Bralna značka djeci koja puno čitaju dodjeljuje svojevrsnu medalju za čitanje koja im je nagrada za trud, zamišljena da ih potakne na to da više čitaju iz užitka te da im osnaži čitateljski identitet. 

Razlog zbog kojega smatram da je su aktivnosti vezane uz čitateljsku medalju izuzetno važan kanal za poticanje čitalačke pismenosti njegova je dugotrajnost i masovnost. Naime, današnji je svijet drugačiji od onoga u kojem smo mi odrastali, s bar naizgled više sloboda, tako da se mladi, osobito srednjoškolci, ne bi uključili u takvu aktivnost da im nije privlačna. Očito je način na koji se s njima radi takav da ih uvuče, bilo zbog toga što se osjećaju dijelom nečeg većeg i zajedničkog, bilo zbog toga što su im knjige koje se nude zanimljive, bilo zbog čega drugoga. U svakom slučaju, činjenica je da se program neprekinuto provodi već više od šezdeset godina, da je danas u njega uključeno oko 70% osnovnoškolaca, a u posljednjih se dvadeset pet godina u vrtićima i javnim knjižnicama proširila i predškolska čitateljska medalja koja je važna zato što se njome primarno potiče roditelje da čitaju djeci u predškolskom razdoblju. Procjenjuje se da u različitim programima čitateljske medalje godišnje sudjeluje oko 140.000 čitatelja, a samo osnovnoškolske programe vodi više od 7000 mentora (učitelja, odgojitelja i knjižničara). 

Riječ je o projektu u kojem slovenska nacionalna mreža Bralna značka djeci koja puno čitaju dodjeljuje svojevrsnu medalju za čitanje koja im je nagrada za trud, zamišljena da ih potakne na to da više čitaju iz užitka te da im osnaži čitateljski identitet. Ovisno o dobi, djeca čitaju četiri do šest (po želji i više!) preporučenih naslova koji mogu biti književni ili popularnoznanstveni, nakon svakog učiteljici i razredu ispričaju što su pročitali i onda dobiju čitateljsku medalju, a za nagradu njihovu školu posjećuju autori i pripovijedaju im priče, razgovaraju s njima i čitaju. Mladi koji devet godina zaredom dobivaju čitateljske medalje na kraju osvajaju zlatnu medalju.

Dugotrajnost ne možemo postići odmah, naravno, nego treba ustrajati, no s obzirom na učinkovitost i činjenicu da je riječ o projektu za koji je 'samo' potrebna dobra organizacija i motivirani ljudi, odgajatelji, učitelji i knjižničari, a ne velik novac, nešto nalik tome mogli bismo početi provoditi i kod kuće.

Koga zanima više o projektu, može se informirati na mrežnoj stranici Bralne značke.

Zlata hruška / Zlatna kruška

Drugi slovenski projekt poticanja čitanja o kojem ću nešto reći je Zlata hruška (Zlatna kruška). Riječ je o projektu Pionirske - centra za književnost za mlade i knjižničarstvo kao dijela Gradske knjižnice Ljubljana koja, u suradnji sa strukovnim udruženjima i uredničkim odborom, od 2004. godine vrednuje knjige za djecu i mlade, objavljuje "Priručnik za čitanje kvalitetnih knjiga za mlade" i dodjeljuje znak kvalitete Zlatna kruška.

Cilj je projekta poticanje čitanja i podizanje razine kvalitete knjiga za mlade, i sa stajališta sadržaja i dobne primjerenosti, ali i kvalitete izvedbe knjige kao predmeta. Ukratko, riječ je o projektu kojim struka pomaže roditeljima i svima koji se bave djecom i provode vrijeme s njima da odaberu najbolje knjige. Znak kvalitete dodjeljuje se u četiri kategorije, i to za izvornu slovensku beletristiku za mlade, za izvornu slovensku poučnu knjigu za mlade, za prevedenu beletristiku za mlade i za prevedenu poučnu knjigu za mlade

Znak kvalitete dodjeljuje se knjigama izvornima po načinu na koji se bave estetskom, etičkom ili nekom drugom osnovnom ljudskom vrijednošću, dok je jedan od glavnih kriterija taj da poruka bude prenesena kvalitetno, to jest tako da nadilazi i nadrasta društvene običaje, doprinoseći time širenju horizonta mladih ljudi. Odabrane knjige (kojih je, kad se pobroje sve kategorije, na desetke, a javno su dostupni i popisi svih knjiga procijenjenih najvišim ocjenama od 2004. godine naovamo) dobivaju naljepnicu te se u knjižarama i knjižnicama izdvajaju na posebno mjesto. Uz brojne knjige koje se nalaze na popisu, svake se godine u sve četiri kategorije odabere i po jedna koju povjerenstvo smatra najboljom. Drugim riječima, tko god želi odabrati kvalitetnu knjigu za djecu i mlade, a nije siguran odakle krenuti, u projektu Zlatna kruška može pronaći pouzdan vodič.

Znak kvalitete dodjeljuje se knjigama izvornima po načinu na koji se bave estetskom, etičkom ili nekom drugom osnovnom ljudskom vrijednošću, dok je jedan od glavnih kriterija taj da poruka bude prenesena kvalitetno, to jest tako da nadilazi i nadrasta društvene običaje, doprinoseći time širenju horizonta mladih ljudi.

Na stranicama projekta nalazi se podatak da je priručnik, koji se objavljuje svake godine, nastavak četrdesetogodišnjeg institucionalnog, programskog i bibliografskog stručnog rada Pionirske - centra za književnost za mlade i knjižničarstvo pri Gradskoj knjižnici Ljubljana, na preporučivanju knjiga za čitanje u slobodno vrijeme. To je podatak koji, s moga stajališta, puno govori o pristupu. Naime, i mnoge naše knjižnice su starije od 40 godina, a u mnogima se od njih, ako ne i u svima, korisnicima redovito preporučuju knjige. No to se radi na dnevnoj razini i ta svakodnevna prolazna aktivnost nigdje, koliko znam, nije prerasla u projekt ovoga tipa. Slovenski su knjižničari (ili bar neki) očito prepoznali vrijednost svoje stručnosti, udružili se sa stručnjacima drugih struka i odlučili tu svoju supermoć podići na višu razinu. Zbog toga im treba skinuti kapu.

Naravno da je riječ o golemom trudu, o čitanju desetaka i desetaka knjiga, ali i o zadovoljstvu kad čovjek vidi da se njegovo znanje i stručna procjena prenose dalje, pogotovo na mlade generacije. Koga zanima više o projektu, može pogledati popise i priručnike ovdje.
 

Rastem s knjigom

Treći projekt koji ću ovdje ukratko prikazati je Rastem s knjigom, nacionalni projekt poticanja čitalačke kulture kojim se osnovnoškolce i srednjoškolce sustavno motivira za čitanje tekstova slovenskih autora za mlade, no uz to ih se potiče na još jednu važnu aktivnost, a to je posuđivanje knjiga u javnim knjižnicama. Provođenje projekta započelo je 2006/2007. godine u okviru Ministarstva za kulturu, prvo u osnovnim školama, da vi već od 2009. projekt, neposredno nakon osnivanja, preuzela Javna agencija za knjigu Republike Slovenije (JAK).

Projekt se provodi u suradnji s javnim knjižnicama, osnovnim i srednjim školama (uključujući i one s prilagođenim programom), zavodima za odgoj i obrazovanje djece i mladih s posebnim potrebama i slovenskim školama u inozemstvu u Austriji, Mađarskoj i Italiji, pa čak i u Americi, Australiji, Belgiji, BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Francuskoj i drugdje, kao i u europskim školama u Bruxellesu, Luksemburgu, Frankfurtu i na drugim mjestima. 

Cilj toga projekta je promocija dostupnosti kvalitetne izvorne slovenske literature za mlade te upoznavanje mladih s vrhunskim domaćim umjetnicima, ali i poticanje motivacije za čitanje mladih te, posljedično, nastojanje da se nakladnicima ukaže na to kako je smisleno u izdavačke planove uključiti što više suvremenih slovenskih pisaca za mlade. Projekt, koji se veže uz školsku godinu, odvija se u suradnji JAK-a i mnogih drugih institucija (Ministarstva za kulturu, Ministarstva za odgoj i obrazovanje, Pionirske - centra za književnost za mlade i knjižničarstvo pri Gradskoj knjižnici Ljubljana, Zavoda za školstvo Republike Slovenije, Udruženja javnih knjižnica, Sekcije školskih knjižnica pri Savezu bibliotekarskih društava Slovenije i Društvom slovenskih književnika).

Pripreme počinju u proljeće tako što stručna komisija JAK-a od prijavljenih djela odabere dva - jedno za učenike sedmih razreda i jedno za učenike prvih razreda srednje škole. Provedba projekta počinje ujesen, nakon što se odabrane knjige dostave u sve javne knjižnice diljem Slovenije.

Uz detaljne upute i pripremu promotivnog materijala (uključujući filmove), svi učenici uključeni u projekt dobivaju svoj primjerak odabrane knjige, i to prilikom posjeta najbližoj javnoj knjižnici koji se organizirano upravo u tu svrhu. Posjeti knjižnicama su u Sloveniji, naime, uključeni u godišnji obrazovni plan i program. Ondje se učenici upoznaju s informacijskim sustavom knjižnice, suvremenom literarnom produkcijom za mlade i s odabranim autorom i knjigom, dok se tijekom godine organiziraju susreti učenika s autorima u školama. Susreti se organiziraju u suradnji Društva Bralna značka i Društva slovenskih književnika, a u promociji čitanja već godinama sudjeluje i Košarkaški savez Slovenije!

Cilj projekta je promocija dostupnosti kvalitetne izvorne slovenske literature za mlade te upoznavanje mladih s vrhunskim domaćim umjetnicima, ali i poticanje motivacije za čitanje mladih te.

Iz statističkih podataka koje objavljuje JAK vidljivo je da je od 2009. broj uključenih knjižnica stabilan, s tendencijom povećanja (u projekt čitanja osnovnoškolaca trenutno je uključeno 65 knjižnica, a u projekt čitanja srednjoškolaca 52 knjižnice), dok je postotak učenika upisanih u knjižnice također stabilan (70% osnovnoškolaca). Broj upisanih srednjoškolaca se smanjuje (od 57% upisanih 2009. godine do 43% upisanih 2018/19.), što ukazuje na potrebu za analizom i dodatnim angažmanom, a vjerojatno i promjenom ponude u knjižnicama koja bi bila prilagođenija toj populaciji.

Za kraj, u projektu su u školskoj godini 2021/22. sudjelovale sve srednje škole u Sloveniji osim jedne, dok su 3 osnovne škole odbile sudjelovati zbog odabranog naslova.

Pripreme za pisanje maturalnoga eseja

Posljednji 'konkretan' projekt o kojem želim nešto reći su pripreme za pisanje maturalnoga eseja. Za početak ću istaknuti što je, po mom mišljenju, zajedničko posljednjim dvama projektima, a po čemu se razlikuju. Zajedničko im je, dakako, poticanje čitanja mladih i organiziranje prilika da dođe do dubinskoga čitanja. Zajednička im je i suradnja velikog broja institucija i motiviranih pojedinaca koji se, zbog načina na koji su ti projekti organizirani, ne osjećaju kao Pale sam na svijetu, nego kao dio zajednice koja radi u istom smjeru.

Ta se dva projekta razlikuju već po dobi učenika uključenih u njih, ali bitno i po tome što su u prvom djela suvremenih slovenskih autora odabrana za slobodno čitanje, dok je u drugom naslov odabran kao jedna od tema na maturalnom eseju.

Čitanjem i pripremom za pisanje maturalnog eseja nastoji se doprijeti do učenika završnih razreda srednje škole, posebno maturanata, kojima je to možda posljednji trenutak formalnog obrazovanja o književnosti i posljednja prilika da im se čitanje suvremene književnosti prikaže kao smisleno i vrijedno.

Stoga se, za razliku od projekta Rastem s knjigom, usmjerenog na učenike sedmih razreda osnovne škole, dakle one za koje znamo da ih gubimo kao čitatelje, ako ih nismo izgubili već u petom razredu, i na učenike prvog razreda srednje škole, to jest one koji prelaskom u srednju školu doživljavaju možda najveću promjenu u svojim životima, kako u percepciji sebe kao već pomalo odraslih ljudi, tako i u snalaženju u novim okolnostima, novom načinu učenja, novoj zahtjevnosti gradiva, čitanjem i pripremom za pisanje maturalnog eseja nastoji doprijeti do učenika završnih razreda srednje škole, posebno maturanata, kojima je to možda posljednji trenutak formalnog obrazovanja o književnosti i posljednja prilika da im se čitanje suvremene književnosti prikaže kao smisleno i vrijedno.

Meni je taj projekt zanimljiv zato što u njemu vidim nastojanje da se nešto što se 'mora' koristi kao platforma za slanje poruke mladim ljudima da im i to, unatoč činjenici da ni tekst ni pisanje nisu sami izabrali, može biti zanimljivo i relevantno. Projekt počinje odabirom krovne teme u okviru koje se onda biraju djela koja je potrebno (ponovno ili neka prvi put) pročitati kako bi se o njima mogao pisati maturalni esej. Svake se godine u okviru odabranog tematskog sklopa bira djelo jednog suvremenog slovenskog autora koji onda, između ostalog i kao pripremu mladih za pisanje maturalnog eseja, od trenutka izbora putuje Slovenijom i razgovara sa srednjoškolcima o toj knjizi i o svom pisanju. Pripremajući se za te susrete, srednjoškolci dubinski ulaze u tekst i u rasprave o njemu, a na samim ih se susretima potiče na postavljanje što većeg broja pitanja, čime bruse svoje kritičko mišljenje.

Zaključno

Završavam ovaj tekst onime čime sam započela - sajmovima. Kao što sam već rekla, sajmovi su jednokratan događaj, a opet su svakogodišnji događaj na koji nacionalne vrste redovito šalju svoje predstavnike, tako da ih možemo sagledati i iz pozicije cikličnosti. Osim toga, danas, kad nakon sajmova na internetu ostaju mnogi podaci koji se mogu pregledavati kad god tko želi, nije nevažno kako smo se pripremili i kakav smo trag ostavili, jer taj trag ne mora nužno služiti samo onima kojima je sajam namijenjen (primarno profesionalcima i publici koja ga fizički posjeti), nego bilo kome.

U tom je smislu na stranicama Javne agencije za knjigu Republike Slovenije već sad objavljena građa koja i unaprijed i unazad može biti zanimljiva i korisna svakome tko se bavi izdavaštvom, posebno onim za djecu i mlade: tu se nalazi brošura o Sloveniji te o proizvodnji i promociji knjiga (s popisom svih relevantnih izdavačkih kuća), podacima o čitateljima i čitateljskim navikama, objavljena povodom slovenskih nastupa na sajmovima u Frankfurtu i Bologni, zatim detaljna projektna strategija nastupa na sajmu knjiga za djecu i mlade u Bologni i na kraju antologija slovenskih autora za djecu i mlade s popisom svih nagrada i onih koji su te nagrade dobili, kao i s izdvojenim najvažnijim djelima o kojima se u nekoliko rečenica nešto kaže, gdje su pokazane ilustracije, a odlomci teksta su prevedeni na engleski.

Koliko se god činilo logičnim da takva izdanja postoje, jasno je da je netko morao organizirati njihovo ostvarivanje, netko je morao odlučiti kakva će biti koncepcija, netko je morao odabrati koji će autori i zašto biti predstavljeni i onda je netko trebao sve to provesti... Ne znam ni koliko ljudi sudjeluje u provođenju takvih projekata ni jesu li od početka do kraja uključeni isti ljudi ili se odgovornost na neki način raspodjeljuje i delegira. Vidim samo uspješnu provedbu dobro osmišljenog plana, a koga zanima, sasvim se sigurno može raspitati jer su pojedinci u Sloveniji, i u JAK-u i u drugim institucijama, uvijek spremni za razgovor.

* Članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –