Marko Pogačar prvi dobitnik novopokrenute književne nagrade 'Stjepan Gulin'
Knjiga praznika
Završnog dana međunarodnog književnog festivala ŠKURE (Šibenske književne ure) dodijeljena je prva književna nagrada "Stjepan Gulin" za najbolju knjigu poezije objavljenu na području regije (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija). Prvi dobitnik "Gulina" je Marko Pogačar za zbirku "Knjiga praznika".
Da na Stjepana Gulina Šibenčani ipak nisu posve zaboravili, upućuje novoosnovana književna nagrada koja nosi njegovo ime, a organizatori festivala, koje predvodi šibenska književnica i scenaristica Olja Runjić, ponosni su što na ovakav način podsjećaju javnost na šibenskog pjesničkog velikana, ali i što će neke nove autore i čitatelje potaknuti na istraživanje njegovog opusa.
Marko Pogačar rođen je 1984. u Splitu. Objavio je četrnaest pjesničkih, proznih i esejističkih knjiga, za koje je primio niz domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Priredio je antologije "Hrvatska mlada lirika" (2014) i The edge of a page: young poetry in Croatia (2019). Samostalne knjige prevedene su mu na desetak, a pojedinačni tekstovi na više od trideset jezika. Stipendist je berlinskog DAAD Künstlerprogramma. Objavio je sljedeće knjige: "Pijavice nad Santa Cruzom" (2006), "Poslanice običnim ljudima" (2007), "Predmeti" (2009), "Atlas glasova" (2011), "Jer mi smo mnogi" (2011), "Bog neće pomoći" (2012), "Crna pokrajina" (2013), "Jugoton gori!" (2013), "Slijepa karta" (2016), "Zemlja Zemlja" (2017), "Pobuna čuvara / Čitati noću" (2018), "Korov, ili protiv književnosti" (2020), "Latinoamericana" (2020), "Knjiga praznika" (2021).
Knjiga praznika
- Multimedijalni institut, Kulturtreger 05/2021.
- 68 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789538256110
- Cijena: 9.16 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro
'Knjiga praznika' Marka Pogačara zbirka je vrtoglave, fantazmagorične pjesničke proze u kojoj autor iskušava svjetotvoračke potencijale pjesničkog jezika. Pogačarov pristup oblikovanju imaginarnog svijeta osebujan je jer on radije poseže za metaforom nego naracijom, umjesto opisa odabire logiku zvučnih atrakcija i jezičnih igara, a likovnim citatima oniričku atmosferu čini još opipljivijom. (Branislav Oblučar)