"Logor posrnulih žena" dramatična je priča o grupi bratislavskih prostitutki u staljinističkome logoru za prinudni rad. Naime, čehoslovačka je vlast neposredno nakon Drugog svjetskog rata nacističke koncentracijske logore prenamijenila u kažnjeničke radne centre za „besprizornike“ – prostitutke i svodnike, švercere i crnoburzijance, prosjake, beskućnike, lutalice i romske svirače – koje su, u procesu „preodgoja“, željeli pretvoriti u „produktivne članove društva”. Nakon kratke prilagodbe prostitutke se navikavaju na novostečene uvjete života i, postepeno, upravo njihovim utjecajem, atmosfera se u logoru počinje mijenjati...

Vještom uporabom na apsurdu i groteski temeljenog humora Anton Baláž roman pretvara u oštru kritiku totalitarizma i represivnog političkog aparata. Erotiku te seksualnu energiju i nesputanost on kontrapunktira ideološki zacementiranom načinu mišljenja, do paroksizma na taj način dovodeći komičnu grotesknost rigidnoga, discipliniranoga, vojno-policijskoga uma. Jer tijelo, seksualnu žudnju, strast i želju za životom nemoguće je ukrotiti i poništiti ideološkim dekretom.

"Logor posrnulih žena" Antona Baláža uvjerljiva je i snažna, ali i duhovita, satirička romaneskna oda humanosti i strasti za slobodom. Uz to, Balážov roman ujedno je i lucidna analiza mnogih društveno-ekonomskih i socijalnih aspekata postratne istočnoeuropske socijalističke stvarnosti, kao i oštra literarna osuda politike bazirane na represiji i jednoumlju.

Anton Baláž rođen je 1943. godine u Lehoti. Slovački je suvremeni klasik i jedan od najcjenjenijih istočnoeuropskih pisaca današnjice. Premda je poznat prije svega kao romanopisac, Anton Baláž je i dramski pisac, publicist i novinar te autor nekoliko televizijskih scenarija.

Osnovna karakteristika Balážovih romana je kritičko i groteskno oslikavanje društvene svakodnevice. U većini djela on se fokusirao na oblikovanje slike totalitarnog komunističkog društva na Istoku Europe, ali je s posebnom snagom osvijetlio i holokaust slovačke židovske zajednice.

Najvažniji romani su mu: "Tiene minulosti" (1978.), "Tu musíš žiť" (1983.), "Chirurgický dekameron" (1989.), "Logor posrnulih žena" (1993.), "Kým žiješ, miluj" (1995.), "Kronika šťastnejších zajtrajškov" (1997.), "Penelopin návrat" (1998.), "Krajina zabudnutia" (2000.) i "Bohovia ročných období" (2003.).

Roman "Logor posrnulih žena" najpoznatiji je roman Antona Baláža, po kojoj je 1997. godine snimljen uspješan istoimeni film.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.