U današnje se vrijeme fizičku aktivnost smatra luksuzom ili eventualno još jednom nepotrebnom aktivnosti koju treba ukloniti s popisa dnevnih obaveza. No fizička je aktivnost zapravo vrlo daleko od bilo kakva luksuza. Ona je za nas neophodna. Osnovna je karakteristika ljudi, kao i svih živih bića koja imaju mozak, kretanje. Da smo po prirodi nepokretna bića koja su prepuštena na milost i nemilost neposredne okoline, bi li naš kompleksni nervni sustav imao ikakvu ulogu?

Evolucijski gledano, mozak je tijekom ljudskoga razvoja nastojao optimizirati naše postojanje u dinamičnom svijetu prepunom pokreta. Tu je naše kretanje zauzelo središnju ulogu, oko koje se sve dalje izgrađivalo i na koju se sve nadovezivalo. Inteligencija, jezik i socijalizacija možda djeluju kao odvojene jedinice života, ali su zapravo posljedica i oblik prilagođavanja iznimno dinamičnom svijetu koji nas okružuje i koji, dijelom, i sami izgrađujemo. U životinjskom svijetu nekretanje može samo predstavljati posljedicu određenih poremećaja ili ozljeda, ali nikako stvar izbora, jer cijena nekretanja može biti gubitak života.

Danas se puno toga zna o važnosti i utjecaju fizičke (ne)aktivnosti na odrasle ljude. Istina, donedavno su jedino starije osobe bile "meta" fizičke neaktivnosti, i to dijelom zbog razvoja tehnologije koja nam je uštedjela puno fizičke aktivnosti, a dijelom i zbog vlastite lijenosti. Djeca su oduvijek bila ta koju je bilo potrebno "obuzdati". Ne dopustiti im da toliko jurcaju i skaču te dovode sebe u "opasnost", bilo je gotovo nemoguće. Objasniti im da ne mogu poslije škole cijelo popodne provesti u parku ili na košarkaškom igralištu sa svojim prijateljima; nekada je zahtijevalo puno truda.

No u zadnje se vrijeme situacija bitno izmijenila. Igrališta su danas često prazna ili je na njima manje djece nego prije. Djeca slobodno vrijeme provode pred ekranima, zarobljena u virtualnom svijetu, a i kada se druže, zabava često ima oblik neke grupne "ekranizacije". Mnogi tvrde da je i to samo još jedan dio evolucije. Možda su u pravu. Ne bez obzira na to moramo biti svjesni činjenice da naš organizam, evolucijski gledano prilagođen vremenu koje prethodi paleolitiku, ima iznimno težak zadatak da nas održi u homeostazi u vremenima koja se jako brzo mijenjaju. Posljedice su očigledne.

Posljednjih se godina sve više pažnje posvećuje istraživanju kao i, čudno zapravo zvuči, prevenciji fizičke neaktivnosti. Istraživanje provedeno 2009. godine u Kanadi pokazalo je da samo 7% djece u dobi od 6 do 19 godina dnevno sudjeluje u barem šezdesetominutnoj umjerenoj ili intenzivnoj fizičkoj aktivnosti, te time ispunjava kriterije trenutnih norma vezanih za fizičku aktivnost svjetske zdravstvene organizacije.

Mnogobrojna istraživanja pokazala su bilo direktnu bilo indirektnu vezu između razine fizičke aktivnosti, zdravlja i kognitivnih funkcija u školske djece. Aktivan način života tijekom djetinjstva poboljšava fizičko zdravlje, ali i kognitivne funkcije. Fizička aktivnost igra veliku ulogu u prevenciji potencijalnih kroničkih bolesti, kao što su gojaznost, određene vrste raka, dijabetes tip dva te koronarna arterijska bolest.

Danas znamo da fizička aktivnost i viša razina aerobnog fitnesa poboljšavaju rad mozga i kogniciju, pa su stoga u uskoj vezi s uspjehom u školi. Dokazano je da djeca koja imaju slabiju kondiciju te se rijetko bave fizičkim aktivnostima imaju manji volumen pojedinih struktura velikog mozga, što dovodi do slabijih rezultata na zadacima kognitivne kontrole i memorije. Fizički aktivnija djeca pokazuju bolje moždane funkcije pri rješavanju zadataka kognitivne kontrole, te samim time imaju bolji uspjeh u školi.

S priličnom sigurnošću možemo odrediti budući tijek događanja i ako u obzir uzmemo longitudinalna istraživanja koja su pokazala da djeca u grupi u kojoj se vrše redovite fizičke aktivnosti u usporedbi s djecom iz kontrolne grupe pokazuju bolje kognitivne rezultate kao i bolju anatomiju mozga. Sva ova istraživanja pokazuju nam da je mozak u razvoju izuzetno plastičan i osjetljiv na faktor životnog stila. Zbog toga je nužno naglasiti važnost fizičke aktivnosti i aerobnogi fitnesa za zdravlje mozga kao i za kognitivno zdravlje mladih.

Dijete raspolaže ogromnom energijom, koja mu je biološki predvid kretanje. Pokretom (hodanjem, skakanjem, prevrtanjem, trčanjem, penjanjem, valjanjem itd.) se razvija većina važnih struktura mozga, povezuju se funkcije pojedinih dijelova mozga, stvaraju se novi nervni putovi, razvijaju osnovne neurološke funkcije i dijete se priprema sa život. A kako istraživanja pokazuju, i aktivnost ima veliki utjecaj i na samopouzdanje, pa se čini da osobe koje su fizički aktivnije manje pate od mentalno-zdravstvenih problema. Kako istraživanja pokazuju, već i dva sata provedena ispred ekrana imaju negativan utjecaj na fizičko i kognitivno zdravlje djeteta. Neki od najčešćih problema su pretilost, smanjena koncentracija, manjak samopouzdanja i lošiji uspjeh u školi.

Zbog svega navedenoga potrebno je educirati najprije roditelje, koji iz najbolje namjere često rade greške i time štete razvoju djeteta.

Ova knjiga pomoći će kako roditeljima tako i odgojno-obrazovnim djelatnicima u radu s djecom koja imaju određene smetnje u procesu učenja, ali i općenito u radu s djecom. Pored brojnih objašnjenja i savjeta knjiga pokazuje i kako se pokretom mogu aktivirati određeni dijelovi mozga koji su odgovorni za učenje i koncentraciju. Brojni su roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici u Njemačkoj uz pomoć savjeta iz ove knjige pomogli djeci uspostaviti bolju kognitivnu kontrolu i poboljšati uspjeh u školi.

Dr. Ranko Rajović

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.