Ja vjerujem da ćete vi...

Zove me uznemirena majka 10-godišnjeg dječaka i kaže: "Ne mogu više, ne znam što ću, izluđuje me! Ništa ne sluša, sve mu je sprdnja, zeza se, ništa ne shvaća ozbiljno. Lijen je strašno, a pametan. Ništa ne radi, ne uči. Čula sam da vi imate iskustva s djecom, pa da ga malo uzmete... Ja bih vam ga dovela... Može li danas? Jer ja to više ne mogu trpjeti, živci su mi pri kraju."
Ja: "Razumijem da vam je teško, no čini mi se da bi bilo korisnije - kao prvi korak - da mi odrasli sjednemo i porazgovaramo. Bez njega. Da na miru razmotrimo sve važne detalje."
Majka: "Molim vas, danas ga primite... Može li popodne? Ja bih ga dovela. Vjerujem da vi znate napraviti da sve to krene drugačije..."
Ja: "Recite mi, možemo li se najprije mi odrasli sresti, pa ćemo se onda za njega dogovoriti?"
Majka: "Ma, ne znam... Znate, mi vam puno radimo, imamo biznis. Ne možemo nikako, muž je umoran."
Ja: "Danas bih mogao, ali volio bih kad bi to moglo biti sutra s malim, bilo bi mi lakše organizirati. Ako nema druge, predlažem: nađimo se mi večeras, a s njim bih mogao popričati sutra..."
Majka: "Sutra nema šanse. On je nakon škole na engleskom, pa nakon toga ide na trening... Ne znam kad će biti gotov."
Ja: "Meni se čini prijeko potrebno da ipak mi najprije porazgovaramo, odrasli. Dogovorite se sa suprugom..."
Majka (nakon pola sata): "Ma znate što, odustajemo. Ne možemo mi tako, nama je hitno, ne možemo više čekati kad nam maloga ne možete primiti danas."

I tako je naglo završilo rješavanje jedne složene životne pričice koje zapravo nije ni počelo.

Roditelji traže brzopotezno rješenje. Ne mogu čekati. Umorni su. Danas stručnjak treba riješiti problem njihovog "lijenog i neposlušnog" djeteta. Tražit će dalje i možda će nači nekog tko će njihovo dijete promijeniti nabolje nekom brzom metodom. Oni vjeruju da se stvari mogu mijenjati "na brzaka". Već danas popodne!

U mojoj se glavi javlja niz pitanja koja bih rado postavio roditeljima. Neka su:
Što ja, kao potencijalni djetetov savjetnik, mogu očekivati od vas dvoje roditelja? Što ste vi spremni učiniti u našoj suradnji za poboljšanje djetetovog stanja? Na što ja mogu računati kod vas?

Ali, još je važnije:

ŠTO OD VAS MOŽE OČEKIVATI VAŠE DIJETE?
NA ŠTO ONO MOŽE RAČUNATI?
ŠTO STE VI SPREMNI UČINITI ZA NJEGOVU DOBROBIT?

***

Tijekom odgoja djece svaki, ali baš svaki roditelj u određenom trenutku dođe do točke kad naprosto ne zna što i kako dalje. Ova knjiga na to pitanje ne nudi odgovor, ali nudi putokaze prema sreći i samoispunjenju kako djeteta, tako i cijele obitelji.

Igor Longo je profesor psihologije, a u srpnju 2005. Europsko udruženje psihoterapeuta priznalo mu je status psihoterapeuta (ECP - European Certificate of Psychotheropy). Od 1987. uključenje u teoriju izbora i realitetnu terapiju. Instruktor je za Početni intenzivni tjedan. Član je i suosnivač niza udruga, osnivač i voditelj Radionice djelotvornog roditeljstva, promiče volonterski rad mladih s mladima ("vršnjačka pomoć"), organizira radionice za adolescente, sustavno i kontinuirano sudjeluje u individualnom savjetovanju te vodi edukaciju iz teorije izbora i realitetne terapije.

Napisao je nekoliko knjiga: "Roditeljstvo se može učiti", "Ja sam vršnjak pomagač! - priručnik za mlade vršnjake pomagače", "Razgovarati sa sobom (Djelotvornije)", "O čemu razgovarati u obitelji?", "Znam što želim", "Biti djetetu blizu", "Povezani s djetetom", "Roditelj - graditelj odnosa".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.