Još kao djetetu apsolutno mi je bilo jasno da ću jednoga dana, prije ili kasnije, živjeti na svome Zapadu, da ću milovati dlanom žutu travu prerije, dok vjetar miluje moje lice. Kad sam sve to izgubio? Kako sam uspio oskvrnuti taj svoj Zapad zamijenivši ga ovom plastičnom verzijom ovoga u čemu živim zadnjih nekoliko godina!?

Ovo je knjiga u kojoj „obećanu zemlju“ otkrivamo očima Zacka, bugarskog useljenika koji se Amerike konačno dokopa nakon studija u Bugarskoj. Sanjao je o njoj kao dijete, a što je ostalo od tog sna otkrit će nam tek kad je cijelu prokrstari. Nakon što ga njegova žena napusti, suočen s gubitkom koji mu život stubokom mijenja, on kreće na put koji će imati sasvim neočekivan ishod. Ono što je iza njega ništa je u usporedbi s onim što je pred njim, jer odmah iza meksičke granice, u Tijuani, čeka ga najluđi mogući zaokret. Tu će se njegovom razočarenju i tuzi pridružiti jedan stari Nikon i vreća marihuane – suputnici koji će ga pratiti do samoga iznenađujućeg kraja.

"18% sivo" istovremeno je i roman ceste i ljubavna priča, ali iznad svega to je britka, sirova i adrenalinska proza u kojoj Zaharij Karabašliev „American dream“ sasijeca preciznim skalpelom ironije i cinizma.

Iz kritike:

Pridružite se Zacku na njegovu iscrpljujućem, urnebesnom, paklenom putovanju i doživite američki pejzaž i odmornim i iznurenim očima, i oštrim i od tuge otupljelim pogledom. I, pazite s tim prljavim martinijem. - Arthur Salm

Karabašliev je dobro potkovan na području engleske književnosti. Osim na Eugenidesa, podsjetio me na autore kao što su Nick Hornby, Jack Kerouac, pa čak i Charles Portis u njegovim najboljim pustolovnim momentima. Ne zbog nekakvog hommagea ili očitih sličnosti, nego jer se doima da svi dijele isti popis književnih djela. Zaharij Karabašliev, međutim, jedinstven je po tome što je odlučio sve što je naučio nabacati u jednu knjigu. Ono što je još impresivnije jest činjenica da je u tome potpuno uspio – vozeći čitatelje prema emocionalno razornome završetku. Teško je ne čitati 18% sivo kao ljubavno pismo velikome američkome romanu. Velikome američkome romanu doživljenom iz perspektive bugarskoga autora koji živi u San Diegu. Kad malo bolje razmislite, ne može biti američkije od toga. - Necessary Fiction

Dovitljiv, brzog tempa i prepun djetinjeg humora, ovaj je roman priča o bugarskome useljeniku koji živi američki san i otkriva da ga mrzi. - Publishers Weekly

Zaharij Karabašliev (1968., Varna) bugarski je autor koji je živio u SAD-u. Piše kratke priče, romane i drame. Najznačajnije djelo mu je prvijenac "18% sivo" (2008.) koji je u Bugarskoj postao bestseler i doživio 10 izdanja. Od strane fondacije Edward Vick "18% sivo" proglašen je bugarskim romanom godine te je bio finalist na književnom bijenalu Elias Canetti. Svrstan je među 100 najvoljenijih knjiga svih vremena u Bugarskoj u sklopu BBC-jeve kampanje The Big Read. Karabašlievov drugi roman, "A Brief History of the Airplane" (2009.), osvojio je Helikonovu nagradu za knjigu godine. Ostala su mu djela zbrika drama "Recoil" (2010.) i zbirka kratkih priča "Symmetry" (2011.). Također je suradnik u dječjoj slikovnici "The Doll-maker" (2010.). Njegova drama "Sunday Evening" osvojila je najugledniju kazališnu nagradu u Bugarskoj – Askeer 2009 i bila je uspješno izvođena u Sofiji. Predstava "Recoil" dobila je nagradu za najbolju novu bugarsku dramu te je 2012. godine osvojila nagradu publike New Plays from Europe na književnome bijenalu u Wiesbadenu u Njemačkoj, na najvećemu festivalu suvremene europske drame. Za "18% sivo" kupljena su prava i napisan je scenarij za film. Zaharij Karabašliev piše i eseje te članke za književne časopise, lifestyle magazine i novine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.