Roman o dvoje ludo zaljubljenih tinejdžera u Poljskoj 1990-ih, vremenu prije Facebooka i Instagrama, kad su se ljubavna pisma pisala olovkom na papiru, kad su se fotografije snimale na film, a da bi se telefoniralo morao si stati u red pred telefonskom govornicom.

Ljubavna priča dvoje mladih Poljaka odvija se u preddigitalnom svijetu lišenom žurbe, u kojem čekanje pojačava ljubavnu čežnju i nestrpljenje mladih ljubavnika koji se ne boje prelaziti granice, koji žele iskusiti sve što je moguće, a ponajprije istraživati vlastitu tjelesnost. Negdje u pozadini njihovih misli pomalja se svijest o kraju svijeta koji bi trebao nastupiti 2000. godine, kad komet udari o Zemlju i prouzroči uništenje naše civilizacije.

Laureatkinja nagrade Europske unije za književnost u 2019., poljska spisateljica i filmašica Marta Dzido u "Nasladi" je ispisala intimnu i suptilnu priču, ljubavni roman između dvoje mladih ljudi, o njihovom sazrijevanju i želji da ne odrastu. "Naslada" je priča o žudnji, portret o nezreloj i nesavršenoj ljubavi punoj strasti gdje se svaka emocija i čitav svijet doživljava s najvećim intenzitetom.

Iz kritike:

Čitanje Naslade predstavlja onu vrstu užitka koji opisuje čuvena rečenica iz Casablance:  ‘Odsviraj to još jednom’. – Maciej Jakubowiak, Polityka

Ljubav o kakvoj se ne pristoji pisati, a koja ne dopušta da razmišljate o bilo čemu drugom. Neutaživa, nezasitna glad, glad za drugim čovjekom. Niste to iskusili? Imate sreće. Ili ne. – Marta Frej, Krytyka Polityczna

Ona i on, oboje jako mladi. Varšava. Ljeto. Godina je tisuću devetsto devedeset i neka. Zrak je gust poput pudinga, a riječi ‘volim’ i ‘želim’ stapaju se u jedno. Nije riječ o seksu i trenutačnom užitku, nego o neizvjesnosti, iščekivanju. On je silno želi, ona ga voli zadirkivati… – Piotr Marecki, urednička recenzija

O žudnji, ispunjenju koje se brzo pokazalo neispunjenjem, najteže je pisati. Kao i o minulim vremenima – otprije petnaest, dvadeset godina. Marta Dzido savršeno vlada i jednim i drugim umijećem. To je knjiga ispunjena stranicama koje preobražavaju život ili to samo hine, to je knjiga o seksu koji se poigrava osjećajima, a iz toga nikada ne proizlazi ništa dobroga. To je knjiga o nasladi, zabavi koja bi se – ako malo dublje o njoj promislimo – mogla preobraziti u nešto drugo: u opsjednutost.

Ako negdje držite pohranjeno pismo, pravo – napisano rukom na listu papira, pismo koje ne biste nikome željeli pokazati i koje nikada nećete poslati – ovo je knjiga za vas. Ako ga pak nemate, pročitajte je kako biste vidjeli za što ste zakinuti. – Pablopavo

Marta Dzido (rođena 1981.), spisateljica i autorica dokumentarnih filmova, diplomirala je na Poljskoj filmskoj školi u Łódźu. Autorica je triju romana: "Śladu po mamie" (2003.), "Małźa" (2005.), hiperteksta "Matrioszka" (2013.) i publicističkog naslova "Women of Solidarity" (2016.). Bila je direktorica fotografije u dokumentarcu "Underground Women’s State" (2009.), koredateljica filma "Downtown"; (2010.), dokumentarca nagrađenog nagradom Hollywood Eagle Documentary 2011. godine te scenaristica, pomoćnica redatelja i montažerka filma "Solidarity according to Women" (specijalna nagrada Poljskog filmskog instituta Krzysztof Kieślowski Beyond Borders 2014. godine) i dokudrame "Women Power" (2018.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.