Knjiga "Baština, emocija, identitet" Hrvoja Mesića u hrvatski znanstveni prostor uvodi teorijski i praktično utemeljenu raspravu kojom se baština i identitet sagledavaju kroz prizmu emocija, što je jedno od važnih pitanja suvremene historiografije, ali i drugih polja društvenih i humanističkih znanosti. Uz svoju biološku osnovu koju proučavaju druge znanosti, vremenska i prostorna osnova emocija otvorila je istraživačima nove istraživačke perspektive koje se bave interpretacijom društvene uloge emocija i promjenom te uloge kroz vrijeme.

Autor u ovoj knjizi obilato koristi takve pristupe kako bi povijest grada upotpunio emotivnim slojem, ni u jednom trenutku ne sugerirajući da bi emotivnost baštine trebalo promatrati kao izdvojen fenomen, već naprotiv, uklopljeno u interdisciplinarnost čitanja povijesti grada. Iako još uvijek nedovoljno zastupljena u hrvatskoj historiografiji, povijest emocija jedna je od aktualnih znanstveno-istraživačkih tema, a autor čini iskorak i time što je uklopio povijest emocija u baštinske, odnosno informacijske znanosti.

Promatrajući arhivsko gradivo kao temeljni korpus analize u proučavanju međusobne povezanosti kulture i prostora te kao korpus koji ostavljajući trag u prostoru sudjeluje u stvaranju pojedinačnog i grupnog identiteta, autor argumentira važnost baštinskih ustanova u razumijevanju i interpretaciji gradiva, kao i u njegovom predstavljanju javnosti.

Stoga se baština, emocija i identitet smatraju važnim okvirom kulturološkog odnosa s prošlošću i tradicijom, čineći takvu društvenu strukturu i kulturu održivima.

Hrvoje Mesić rođen je 26. svibnja 1984. godine u Osijeku. Završio je Isusovačku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Osijeku, a na Pedagoškom je fakultetu (danas Filozofskom) u Osijeku diplomirao 2007. godine na studiju Knjižničarstva i hrvatskoga jezika i književnosti. Doktorirao je u prosincu 2017. godine na Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku temom "Pamćenje grada i dokument u digitalno doba: baštinska građa Župe sv. Mihaela arkanđela u Osijeku".

Od siječnja 2008. godine zaposlen je u Graditeljsko-geodetskoj školi Osijek, a od rujna 2018. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Stručno se usavršavao u Grčkoj, Izraelu, Mađarskoj, Italiji, Bugarskoj, Litvi, Turskoj, Norveškoj i na Malti. Aktivno se služi engleskim jezikom. Redovito sudjeluje na tuzemnim i inozemnim znanstvenim i stručnim skupovima. Autor je više znanstvenih radova te suradnik na projektima digitalizacije baštine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.