U vrijeme brzine, površnosti i opće komercijalizacije, "Pohvala odriješenim rukama" Nataše Govedić je iskustveno bogato fundiran pedagogijski i estetički poziv na čitanje i razumijevanje – tekstova, ali i sebe i svijeta. Jer premda svi znamo da je u obrazovnom sustavu, baš kao i izvan njega, potrebno stvoriti nove metode i uvjete čitanja, malo je onih koji nam kažu kako to učiniti. Teoretičarka, spisateljica, kritičarka i aktivistica Nataša Govedić knjigom "Pohvala odriješenim rukama" čitanje pretvara u slojevitu, slobodnu i emancipatorsku praksu, usko povezanu s pisanjem i raznim umjetničkim izražavanjima, a čitatelje drži kreativnim aktivatorima, upravo autorima tekstova koje čitaju.

"Pohvala odriješenim rukama" pristupačno je napisana popularnoznanstvena knjiga koja povezuje prakse čitanja i pisanja s drugim vrstama kreativnih izražavanja. Autorica uz to pobliže pojašnjava različite vrste čitanja, čime uvelike doprinosi znanosti o čitanju na ovim prostorima. Knjiga je namijenjena edukatori(ca)ma na svim obrazovnim razinama, roditeljima, studentima svih humanističkih studija, knjižničarima i knjižničarkama, ali i svim ljudima koji vole čitati, koji žele druge potaknuti na čitanje i koje zanimaju odgoj i obrazovanje.

Iz recenzija:

Knjiga "Pohvala odriješenim rukama" utemeljena je na iscrpnoj literaturi o čitanju koja dolazi iz raznih disciplina. Interdisciplinarna je na najbolji mogući način – tako da temu zahvaća široko a ostaje fokusirana. (…). Napisana je s puno strasti prema čitanju, prema slobodnim i zajedničkim čitanjima koji nas mijenjaju kao osobe, otkrivajući nam svoje mnogobrojne kritičke potencijale. Ta je strast – kao uostalom i širina znanstvenog obuhvata teme – razlikuje od većine znanstvenih naslova o čitanju – a to je vrlo važno naglasiti jer je strast zarazna i mogla bi za predmet poticanja čitanja zainteresirati i čitatelje kojima možda ovo nije primarna struka. Osim toga autorica je vrlo kritična prema postojećem obrazovnom sustavu, ali je pritom i konstruktivna – dakle ne kritizira zbog samog kritiziranja niti zauzima ciničan stav nego zaista nudi konkretna rješenja koja bi mogla, bez puno financijskih ulaganja i velikih komplikacija donijeti pozitivne pomake u području poticanja čitanja u našem obrazovnom sustavu. – Anda Bukvić Pažin, znanstvenica, književna kritičarka i prevoditeljica (Filozofski fakultet u Zagrebu)

Nataša Govedić u ovoj knjizi čitanje promišlja inovativno, polazeći od onoga koji čita i njegove slobode da u različitim okolnostima i različitim situacijama odabere različite vrste čitanja. Vrste koje ona izdvaja i elaborira su, redom: aktivističko čitanje, hedonističko čitanje, intimno čitanje, filozofsko čitanje, čitanje radi uzora, retoričko ili kontekstualno čitanje, dramsko čitanje, fanfic čitanje, prevodilačko i pomno čitanje, čitanje kao dragovoljno potonuće (poezija), prevrednovalačko i queer čitanje, pripadničko čitanje, čitanje kao mudrost grupe, političko čitanje, čitanje kao bdijenje (nošenje sa smrću), putopisno čitanje te sva odvažna čitanja zajedno ili špijunsko čitanje. Smatram da je djelo znanstveno relevantno zato što, polazeći od teorije, suočava praksu s propitivanjem smisla djelovanja na ustaljeni način u promijenjenim društvenim i pojedinačnim okolnostima. – Anita Peti-Stantić, redovita profesorica i prevoditeljica (Filozofski fakultet u Zagrebu)

Nataša Govedić diplomirala je (1995), magistrirala (2000) i doktorirala (2007) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine javno djeluje kao kazališna, književna i filmska kritičarka. Od 2012. godine stalno je zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Dosad je objavila dvanaest znanstvenih knjiga iz područja teatrologije i teorije književnosti: "Varanje vremena: Shakespeareova medijska sadašnjica" (2001), izdavač: Sveučilišna knjižara: Zagreb; "Izbor uloge, pomak granice: kazališne, filmske i književne studije" (2002) u izdanju Centra za ženske studije: Zagreb; "Iluzija nije opsjena: kazališne kritike Dalibora Foretića" (2002), Adamić: Rijeka, "Korpografije: 20 godina Tjedna suvremenog plesa" (2003), Hrvatski institut za pokret i ples: Zagreb, "Igrom protiv rešetaka: Boal, kultura otpora i kazališno rješavanje konflikta" (2004), Zagreb: Druga strana d.o.o., "Etičke bilježnice: o revoltu i brižnosti" (2005), Zagreb: Naklada Jesenski i Turk; "Subjekt ili okrenutost prema Tebi: Filozofija dramativiteta" (2007), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, "Emocionalna posvećenost i politika afekata" (2009), Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, "Subjekt izvan kontrole" (2011), Zagreb: Biblioteka Književna smotra i Hrvatsko filološko društvo te "Une parade de cirque: Anthologie des écritures théâtrales contemporaines de Croatie" (Paris: L'éspace d'un instant, 2012), "Living Waters, Living Stories" (Zagreb i Bologna: Ministarstvo kulture republike Hrvatske, 2015) te "Strasti, kondicionali" (2015, Zagreb: Akademija dramske umjetnosti).

Urednički je priredila za objavljivanje i zbirku poezije "Kolibra i Kairos" Nele Milijić (Zagreb: MeandarMedia, 2012).

Jedna je od osnivačica i urednica kulturno-društvenoga časopisa Zarez u kojem je sustavno objavljivala kritike i eseje, glavna je urednica feminističkoga časopisa Treća te stalna kazališna kritičarka Novoga lista. Suosnivačica je performativnog kolektiva pod nazivom Institut za katastrofu i kaos. Piše i poeziju. Aktivistica čitanja djeci. 

U domeni književne fikcije, objavila je knjigu bajki "Čarozapisi" (Zagreb: Algoritam. 2010) te dva romana za djecu: "Mrežir" (Zagreb: Algoritam, 2012) i "Zmajir" (Zagreb: Algoritam, 205), od koji je Mrežir 2013. godine nagrađen nagradom SFera. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.