Nataša Govedić u "Knjizi prve pomoći" zagovara perspektivu da je poezija dubinska vrsta prve pomoći od svih mogućih “instrumentalizacija” naših misli i emocija, čitavom zbirkom stihova inzistirajući na tome da zapravo kolektivno ne govorimo jezik pomoći, to nije naš materinji ni naš strani jezik, teško ga i učimo, jer politički kontekst ulaže veliki trud da ga ni ne naslutimo.

Nataša Govedić diplomirala je (1995), magistrirala (2000) i doktorirala (2007) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine javno djeluje kao kazališna, književna i filmska kritičarka. Od 2012. godine stalno je zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Objavljuje poeziju i prozu, kao i znanstvene knjige iz područja iz područja teatrologije i teorije književnosti. Dosad je objavila dvije zbirke poezije ("Zlice i vilice", 2022. i "Pasja kola", 2024) i tri romana ("Kako zavoljeti morskog psa", 2019., "Eskim na feniksu ti je ukrao mobitel", 2023. i "Div", 2025.). U području znanstvenog rada i humanistike objavila je petnaest knjiga, a posljednje su "Oscar Wilde izlazi iz zatvora ili vaša omiljena umjetnost zove se kritika" (2023), "Pohvala odriješenim rukama: čitanje i kritičke pedagogije" (2025) i "Learovanje: Shakespeare ispod kože" (2025). Kontinuirano piše i za djecu ("Čarozapisi", 2010; "Mrežir", 2013; "Zmajir", 2015). Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva pisaca za djecu i PEN-a.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.