Knjiga pjesama "52 dana" nastala je na osnovi neopreznog pristanka da se onaj koji putuje u Australiju javi pjesmom i da će dobiti zasluženi odgovor, točnije 52 dana je pjesničko i prijateljsko dopisivanje Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića. Udaljenost i razdvojenost možda zvuče kao tematska nosiva mjesta ljubavne poezije, ali riječ o različitim prostorima i kulturama, o pisanju s istog i s različitog mjesta o onome što vide, doživljavaju, osjećaju i misle.

Za obojicu je svakodnevno dopisivanja pjesmama, između Hrvatske i Australije, bio izazov traženja teme, istraživanje oblika, stvaranje događaja u jeziku, gdje god da se jedan od dvojice sudionika (adresata) nalazio. Pjesme su, koliko god od toga jedan ili drugi bježali, nastale kao nagovor na pisanje pjesme, bavljenje poezijom i kad se to čini najmanje priličnim ili mogućim. Jedan se nije htio čuditi drugom kontinentu, nije htio pisati katalog svakodnevnih susreta, vodič kroz iznenađenja na putu, nije htio biti pjesnik-putopisac, pjesnik koji radi slikovnicu od vlastitog života, izvještava o onome što ga je plašilo ili u čemu je uživao.

Drugi je postojano tražio osamu na mjestima gdje su ga poznanici zatjecali, prekidali u pisanju i odgovaranju, poticanju ili podsjećanju. Međusobno u mnogočemu različiti napisali su „interkontinentalnu“ knjigu pjesama 52 dana s toliko pjesama da im se i sami čude, da ih ne samo pamte samo kao svoje nego ih dijele onako kako su nastajale i govore o prošlom ili sadašnjem vremenu.

Stilski i strateški različite postajale su jednake u različitom, nadopunjavale su se i iznevjeravale podjednako. I obrnuto: pisane su na putu sa zajamčenim povratkom i s nužnim odmakom, na putu u blisko: od djetinjstva do književnog života, od vijesti iz svijeta do obiteljskih, sentimentalnih, ogorčenih i pomirljivih uvida o sebi i drugima. Ozbiljno i tragično miješa se s ironijom, samoironijom, bijesom i bljeskom duhovitog, zaigranog i neponovljivog užitka pisanja. Ili se sve samo tako čini, upisivano je i dopisivano uporno i svakodnevno, iznenađujuće i poznato, poslano i čitano na whatsappu, što je bilo ne samo tehnička zadanost nego je utjecalo na druge tematske i stilske kontekste u 52 dana.

Međutim, kao i uvijek, sve je prepušteno različitim čitanjima, interpretacijama, užicima, kako se to već s poezijom i knjigama događa: neizvjesno i radosno…

VEČER PADA U GEELONGU

Raspametilo se vrijeme i otpustilo
to dvoje razdvojenih
u svojim okovima
usamljenih na svojim dokovima.
Braća po jeziku su bili
i još svakakvim stvarima
u magli dok su stražarili
da jasnim obrisima daju ime.

Čemu pisati i čemu se nadati
čemu živjeti ako je šutnja
jedino dijete koje smo porodili?

Dok večer pada u Geelongu
možemo pisati o ljubavi
i stvarati sve što nam nedostaje
hajde onda, krenimo, započnimo pjesmom
na odlasku, pišimo o dolasku,
o kengurima i Aboridžinima,
o zagrebačkim ulicama i mjestima
gdje zvijeri čekaju i o mjestima
gdje se čeka kraj, čuvajmo se svega
o čemu nemamo što reći, ništa
nam se neće dogoditi u pjesmama
dok večer pada u Geelongu
a mi o toj noći ne znamo ništa.

Znamo sve o jutarnjim kavama
i nesigurnijim mjestima
stvorenim za izgubljenost
znamo sve o tajnom oružju
koje će nas sačuvati od noći
dok čekamo da svane u Geelongu.

Senko Karuza

Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Od 1995. do konca 1989. glavni urednik časopisa Quorum. Od 1989. do konca 1990. glavni i odgovorni urednik lista za kulturu Oko. Nakon toga do 1993. urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar, u kojoj radi kao direktor i glavni urednik do 2000., nakon toga kao glavni urednik. Godine 2003. pokreće Centar za knjigu i časopis za knjigu "Tema", pri kojima djeluje kao ravnatelj, odnosno glavni urednik.

Objavio je više zbirki poezije, te nekoliko esejističkih. Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor više izbora i pregleda hrvatske književnosti (poezije i proze) u zemlji i inozemstvu.

Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva "Les jeunes Croate" (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor "Mlada hrvatska poezija" (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), "Čovjek koji je obitelji nosio kruh"; sudionik projekta "Posao dvanaestorice, romani u nestajanju" (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu "Job" kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu "Jednosmjerna ulica", kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni "Utjeha kaosa". Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). 

Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama "Zib" i Fran Galović (2004) za knjigu priča "Trajekt", nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva "Utjeha kaosa" (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa "Quorum" i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.