Djelo "(Dis)kontinuiteti ili ponavljanje povijesti" predočava aktualne dileme i pitanja vezana za (re)konstrukciju povijesti i ideologije identiteta, kako na pojedinačnom tako i na usporednom planu glede tzv. malih naroda, kao posebnih sociokulturalnih skupina. U fokusu knjige je preispitivanje ideoloških temelja i rekurentnih procesa strukture nacionalno-povijesnog identiteta; kritičkog redefiniranja njegove povijesne tvorbe te razvojnih promjena koje su utjecale na vrijednosnu recepciju multipolarne (mnoštvene) identitarne tradicije. (…) Knjiga se bavi aktualnim i akutno naloženim temama, procesima i dilemama hrvatskoga idejno-političkog i kulturnog konteksta, pri čemu su (neminovno) uključeni značajni aspekti i prijeporna iskustva iz zajedničke eks- i post- jugoslavenske povijesti, te brojni primjeri uzajamnih kulturalnih dodira i plodonosna ukrštanja (prije svega, s makedonskom situacijom i tzv. makedonskim „pitanjem“, što i nije čudno, s obzirom na to da je autor knjige po svojoj subspecijalističkoj vokaciji istaknuti makedonist).

Iz recenzije prof. dr. sc. Elizabete Šeleve, Filološki fakultet u Skopju

Zlatko Kramarić piše sa strašću. No, piše s ciljem da bude čitan i shvaćen i pritom se svojim temama i svojim stilom pisanja usmjerava ne samo prema znanstvenoj zajednici iz društveno-humanističkoga područja već i prema svima onima svima onima u čijem je znanstvenoistraživačkom fokusu kritičko promišljanje te istraživanje suvremenih i vječno bolesnih tema.

Zbog autorova pristupa i načina pisanja ova će knjiga biti od koristi ne samo studentima, znanstvenicima, politički odgovornim osobama, nego i svima onima koji se zanimaju za vrijednosti mira, pomirenja, istine, slobode i tolerancije.

Iz recenzije prof. dr. sc. Vesne Mojsove-Čepiševske, Filološki fakultet u Skopju

Zlatko Kramarić (Osijek, 1956.) profesor je makedonske književnosti i kulture, teorije književnosti i kulturalne antropologije. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku kao redoviti profesor u trajnom zvanju, i kao gost profesor na FON-univerzitetu u Skopju. Trenutno je veleposlanik Republike Hrvatske u Albaniji. Prije toga bio je veleposlanik RH u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu te generalni konzul RH u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. Dužnost gradonačelnika grada Osijeka obnašao je u četiri mandata, do 2005. godine. Od 1992. do 2008. godine bio je i zastupnik u Saboru RH. The National Democratic Institute (NDI) u Washingtonu dodijelio mu je 1997. godine prestižnu nagradu „W. A. Harriman“ (koju su, među ostalima, dobili i V. Havel, A. Saharov, M. Albright) jer je tijekom ratnih devedesetih godina, vremenu usprkos, sustavno promicao liberalno demokratske vrijednosti, zagovarajući politiku mira, dijaloga i pomirenja. Izraelsko Ministarstvo turizma proglasilo ga je 2004. godine „ambasadorom dobre volje“. 

Napisao je više knjiga, od kojih: "Novi experimentum macedonicum" (1987.), "Uvod u naratologiju" (1989), "Makedonske teme i dileme" (1991), "Diskurs razlike" (1995), "Identitet, tekst, nacija" (2009.), "Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike" (2014.), "Nostalgija – kratka povijest zaborava" (2016.), "Sat hrvatskog" (2018.), "Kritika političkog uma" (2022.) i, u suautorstvu s Angelinom Banović-Markovskom, "Politika, kultura, identitet" (2013.). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filozofskog društva, Matice hrvatske, a 2015. godine izabran je za člana Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (MANU).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.