"Sat hrvatskog" predstavlja pokušaj literarnih varijacija tema kojima se autor, Zlatko Kramarić, na drugačiji, teorijski način, bavio u prethodnim knjigama "Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike" i "Nostalgija – kratka povijest zaborava".

Autorova želja bila je progovoriti na drugačiji, literaran način o našim opsesivnim temama, od kompleksa jugoslavenstva, preko različitih političkih strategija koje sudjeluju u oblikovanju obvezujućih, ali i alternativnih/obiteljskih nacionalnih narativa, do detalja koji pripadaju jakoj, a još više onih koji pripadaju slaboj povijesti, kao i načina na koji smo ih zapamtili (kako to da se nekih detalja sjećamo više, a neke druge zaboravljamo?). Autor progovara iz pozicije nepouzdanog pripovjedača koji nema monopol nad istinom, a tu obvezujuću poziciju ni ne želi.

Knjiga je rezultat je autorova traumatičnog života u vremenima za koja su neki pjesnici napisali da su bila olovna ili vunena… Autor, za razliku od njih, u tom vremenu nastoji vidjeti i ljepše trenutke, jer i život u nesavršenosti može imati određenog šarma, ljupkosti… "Sat hrvatskog" pokazuje, međutim, da svaki puta kada se velike teme žele ispričati na ležerniji način, kroz vizuru maloga čovjeka, jednoga od nas, cjelinu neće biti moguće uhvatiti – ona će neprestano izmicati, tako što će se fragmentirati do neprepoznatljivosti.

Zlatko Kramarić (Osijek, 1956.) profesor je makedonske književnosti i kulture, teorije književnosti i kulturalne antropologije. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku kao redoviti profesor u trajnom zvanju, i kao gost profesor na FON-univerzitetu u Skopju. Trenutno je veleposlanik Republike Hrvatske u Albaniji. Prije toga bio je veleposlanik RH u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu te generalni konzul RH u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. Dužnost gradonačelnika grada Osijeka obnašao je u četiri mandata, do 2005. godine. Od 1992. do 2008. godine bio je i zastupnik u Saboru RH. The National Democratic Institute (NDI) u Washingtonu dodijelio mu je 1997. godine prestižnu nagradu „W. A. Harriman“ (koju su, među ostalima, dobili i V. Havel, A. Saharov, M. Albright) jer je tijekom ratnih devedesetih godina, vremenu usprkos, sustavno promicao liberalno demokratske vrijednosti, zagovarajući politiku mira, dijaloga i pomirenja. Izraelsko Ministarstvo turizma proglasilo ga je 2004. godine „ambasadorom dobre volje“. 

Napisao je više knjiga, od kojih: "Novi experimentum macedonicum" (1987.), "Uvod u naratologiju" (1989), "Makedonske teme i dileme" (1991), "Diskurs razlike" (1995), "Identitet, tekst, nacija" (2009.), "Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike" (2014.), "Nostalgija – kratka povijest zaborava" (2016.), "Sat hrvatskog" (2018.), "Kritika političkog uma" (2022.) i, u suautorstvu s Angelinom Banović-Markovskom, "Politika, kultura, identitet" (2013.). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filozofskog društva, Matice hrvatske, a 2015. godine izabran je za člana Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (MANU).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.