Knjige pisane četveroručno, u ovome slučaju čak i šesteroručno, i nisu neka česta pojava, osobito ako proizlaze iz promišljenog koncepta. Quorumaških osamdesetih u takvu su se rabotu upustili Dragan Ogurlić i Edi Jurković u svom «Paralelnom slalomu», a nedavno smo mogli pročitati informaciju kako se na sličan postupak spremaju Boris Beck i Svjetlan Vidulić. U međuvremenu, dobili smo knjižicu (koja taj deminutiv zaslužuje ponajprije svojim opsegom od tridesetak stranica malog formata) «Tri krokodila», a u njoj tri priče s naslovom «Krokodil» iz pera zanimljivog spisateljskog trolista. Zanimljivog zbog toga što je među njima jedan vlasnik dvije pripovjedačke zbirke (Karuza), jedan pjesnik sklon više nego uspješnim izletima u prozu (Mićanović) i jedan pjesnik, nakladnik i «motor» različitih književnih projekata (Čegec).

Polazište za «Tri krokodila» je dvostruko. S jedne strane, priče očito imaju uporište u stvarnom događaju koji se faktografski može svesti na sljedeće: Branko Čegec i Miroslav Mićanović jednom su prigodom putovali na književnu promociju u Pulu i na putu im se pokvario auto. Pokušaj popravka auta pretvorio se u neobičan događaj, ispripovijedan dakako u različitim autorskim verzijama, ali zajedničko je to da je čovjek koji im je pokušao pomoći u svojoj kući imao krokodila. Prepariranog ili živog, to je već stvar autorske slobode. Očito je kako je nezgoda na putu za Pulu bila čestom temom razgovora za stolom, jer je Senko Karuza u svojoj zbirci priča «Ima li života prije smrti» već objavio priču «Krokodil» s tom temom. Ta je priča, prenesana u ovu knjigu, naime, bila ono drugo polazište za nastanak još dva «Krokodila». Koncept na kojem se baziraju «Tri krokodila» tako nije stvaranje mistike oko jednog stvarnog događaja u kojem su sudjelovali autori, već je mnogo promišljeniji, a njega razotkriva i Karuza, autor popratne bilješke na koricama knjige. «Pričanje ispričanog» i eksperiment s time kako «čujemo i doživljavamo pripovijedanje drugog» - to je polazište ove šesteroručno napisane knjižice.

Iako je riječ o malenoj i pomalo privatnoj knjizi, «Tri krokodila» zgodna su dosjetka i igra mnogo pametnijih i zahtjevnijih pravila no što se to na prvi pogled može činiti. ( Jagna Pogačnik )

Senko Karuza rođen je u 1957. u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u mnogim novinama i časopisima. Priče su mu uvrštene u razne antologije, preglede i izbore te prevođene na strane jezike.

Senko Karuza je direktor Književnog festivala Mare, Mare! i osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim i pučinskim otocima.

Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva "Les jeunes Croate" (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor "Mlada hrvatska poezija" (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), "Čovjek koji je obitelji nosio kruh"; sudionik projekta "Posao dvanaestorice, romani u nestajanju" (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu "Job" kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu "Jednosmjerna ulica", kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni "Utjeha kaosa". Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). 

Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama "Zib" i Fran Galović (2004) za knjigu priča "Trajekt", nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva "Utjeha kaosa" (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa "Quorum" i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.

Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Od 1995. do konca 1989. glavni urednik časopisa Quorum. Od 1989. do konca 1990. glavni i odgovorni urednik lista za kulturu Oko. Nakon toga do 1993. urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar, u kojoj radi kao direktor i glavni urednik do 2000., nakon toga kao glavni urednik. Godine 2003. pokreće Centar za knjigu i časopis za knjigu "Tema", pri kojima djeluje kao ravnatelj, odnosno glavni urednik.

Objavio je više zbirki poezije, te nekoliko esejističkih. Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor više izbora i pregleda hrvatske književnosti (poezije i proze) u zemlji i inozemstvu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.