Bora Ćosić
Priče o zanatima
- Nakladnik: Meandar
- 04/2008.
- 146 str., meki uvez s ovitkom
- ISBN 9789537355135
- Cijena: 17.25 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Pišući "Ulogu moje porodice u svetskoj revoluciji" (u godinama 1966-1969), autor ove knjige nije slutio da će dočekati kraj te revolucije, a skoro i svijeta u kome je ona izvedena. Možda se uslijed toga javlja mnoštvo veselih slika koje ispunjavaju ovu knjigu, i to na mjestima gde bi svako očekivao tragediju i dramu.
Nastavljajući tim putem, Bora Æosić natovario je još oko 40 naslova, uvijek brkajući veselo i neveselo u jednoj organiziranoj dezorganizaciji i u nekakvom sistematskom građenju odsustva svakog sistema. To mu se osvetilo na način da je kroz ove knjige iskazao svoju vlastitu shizofreniju: tako je jedan dio napisan od "homo ludensa", drugi od "homo philosophusa".
U prvu grupu spadaju "Priče o zanatima", debeli roman "Tutori", pripovijest "Bel tempo", - koje sakupljaju sve što se u njegovom svijetu dogodilo na način ludički, ali i na onaj drugi, posve luđački. Ako postoji vesela esejistika, onda tu dolaze knjige "Sodoma i Gomora", "Dobra vladavina", "Mixed-media", "Sadržaj Kazalo", "Barokno oko". U njima nalazimo mnoge artikle jedne prodavaonice u kojoj bi se mogao pokupovati svijet, samo umanjen i upakiran u kutijice. Kutija, polica, registar i knjiga prihoda-rashoda, nalaze se tamo gde bi u "klasičnim" knjigama bili sadržaj, zaplet, ličnosti i događaji između njih. A da se i u klasičnim pripovijestima događalo nešto slično podsjetimo se knjige koja se zove "Bouvard et Pecuchet", jedna od bazičnih iz Æosićeve predistorije.
U neki mah zalutavši u problematiku "mišljenja", autor je ustanovio da filozofija, znanost i posebno psihoanaliza kao najveselija među njima, isto tako zaslužuju biti opisane, kao što bila je opisana luda porodica njegova djetinjstva s polovine dvadesetog stoljeća. Tako je nastala lažna autobiografija Miroslava Krleže, Novi sastanak u Telgteu, Grassov, kao i "umjetni" notes, još jednog velikana europskog, Musila.
Ima tu potom priličan broj teških i mutnih tema, kao u "Carinskoj deklaraciji", "Nultoj zemlji", "Izgnanicima", ali ima i zabavnih rasprava o omaškama u hvatanju ("Povest o Miškinu") o osobama zalutalim u šumu vremena poput Crvenkape ("Pogled maloumnog", "Privatna praksa", "Marko Ristić", jedna porodična drama).
Na ruševinama jedne države, B. Æosić sjedi danas kao Bergottova udovica, ni mlad ni star, ni veseo ni rastužen, njegova rezignacija osvjedočena je "Dnevnikom apatrida", množinom kolumni po europskim listovima. Ovome bi se moglo dodati još ponešto, a možda i ne mora. Sve u svemu, kako izgleda B. Æosić namjerava pisati i dalje, iako za to možda nema više nikakvog razloga.
(1994-2006)
Bora Æosić aktualni je dobitnik nagrade Albatros Zaklade Guntera Grassa, koja se dodjeljuje svjetskim piscima i njihovim prevoditeljima.
Nastavljajući tim putem, Bora Æosić natovario je još oko 40 naslova, uvijek brkajući veselo i neveselo u jednoj organiziranoj dezorganizaciji i u nekakvom sistematskom građenju odsustva svakog sistema. To mu se osvetilo na način da je kroz ove knjige iskazao svoju vlastitu shizofreniju: tako je jedan dio napisan od "homo ludensa", drugi od "homo philosophusa".
U prvu grupu spadaju "Priče o zanatima", debeli roman "Tutori", pripovijest "Bel tempo", - koje sakupljaju sve što se u njegovom svijetu dogodilo na način ludički, ali i na onaj drugi, posve luđački. Ako postoji vesela esejistika, onda tu dolaze knjige "Sodoma i Gomora", "Dobra vladavina", "Mixed-media", "Sadržaj Kazalo", "Barokno oko". U njima nalazimo mnoge artikle jedne prodavaonice u kojoj bi se mogao pokupovati svijet, samo umanjen i upakiran u kutijice. Kutija, polica, registar i knjiga prihoda-rashoda, nalaze se tamo gde bi u "klasičnim" knjigama bili sadržaj, zaplet, ličnosti i događaji između njih. A da se i u klasičnim pripovijestima događalo nešto slično podsjetimo se knjige koja se zove "Bouvard et Pecuchet", jedna od bazičnih iz Æosićeve predistorije.
U neki mah zalutavši u problematiku "mišljenja", autor je ustanovio da filozofija, znanost i posebno psihoanaliza kao najveselija među njima, isto tako zaslužuju biti opisane, kao što bila je opisana luda porodica njegova djetinjstva s polovine dvadesetog stoljeća. Tako je nastala lažna autobiografija Miroslava Krleže, Novi sastanak u Telgteu, Grassov, kao i "umjetni" notes, još jednog velikana europskog, Musila.
Ima tu potom priličan broj teških i mutnih tema, kao u "Carinskoj deklaraciji", "Nultoj zemlji", "Izgnanicima", ali ima i zabavnih rasprava o omaškama u hvatanju ("Povest o Miškinu") o osobama zalutalim u šumu vremena poput Crvenkape ("Pogled maloumnog", "Privatna praksa", "Marko Ristić", jedna porodična drama).
Na ruševinama jedne države, B. Æosić sjedi danas kao Bergottova udovica, ni mlad ni star, ni veseo ni rastužen, njegova rezignacija osvjedočena je "Dnevnikom apatrida", množinom kolumni po europskim listovima. Ovome bi se moglo dodati još ponešto, a možda i ne mora. Sve u svemu, kako izgleda B. Æosić namjerava pisati i dalje, iako za to možda nema više nikakvog razloga.
(1994-2006)
Bora Æosić aktualni je dobitnik nagrade Albatros Zaklade Guntera Grassa, koja se dodjeljuje svjetskim piscima i njihovim prevoditeljima.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
