Knjiga pjesama Senka Karuze "Krađa" pristiže iz prostora čitanja, što je samo jedna od mogućih oznaka njezine iznimno složene i višeznačne strukture, njezine gradnje kojom se drugi tekst pretvara u vlastiti sadržajni okvir. Ime autora i naslov pročitane knjige obvezuju čitatelja na savez koji nije lišen predrasuda i divljenja, poznavanja i neznanja…

Knjiga (pjesama, priča, roman), koja je predmet Karuzina interesa, postaje pustolovina u koju se upuštamo, s više ili manje povjerenja u pjesnika. Umnožavanje konteksta i čitateljskih perspektiva govori o neočekivanom i nevidljivom, o prevođenju teksta u drugi pjesnički format sa svim rizicima što ga takav pothvat donosi: „Nismo ih očekivali. Živjeli smo njihovo / Praveći se da je naše, puštajući vrijeme da nas miluje / Gledajući ponekad njihove sjene na rubovima / Našeg svijeta u kojem smo pustili korijenje.“ (J. M. Coetze, "Čekajući barbare").

Bavi li se pjesma sobom, zahvaćena i onim što je izvan njezine moći: povijest i korijenje, svijet i rub, nepomičnost i priroda? Ili je na djelu stvaranje i potiranje sličnosti i razlike, razlike između vremena i prostora, između kulturalnih (književnih) predložaka. O čemu se, zapravo, radi, o kakvim je subverzivnim postupcima riječ: promjena čitateljskog obzora, prevrednovanje drugog teksta ili upisivanje novih značenja u postojeći jezični poredak, u poetički uzus, kod.

Karuzina "Krađa" postupno i snažno, hrabro i suzdržano, uvlači čitatelja u vrtlog i labirint različitih ideja, imena i naslova: Antonio Tabucci, "Rekvijem"; Ofeigur Sigurdsson, "Pripovijest o Jonu"; Adam Bodor, "Okrug Sinistra"; Linda Bostrom Knausgard, "Dobrodošli u Ameriku"; Jon Stefanson, "Nebo i pakao"; Borges, "Osobna biblioteka"; Jose Eduardo Agualusa, "Prodavač prošlosti"; Lucija Berlin, "Priručnik za spremačice"…

"Krađa" je puna je očekivanih i nepoznatih, uzbudljivih i opasnih, dalekih i odsutnih imena i naslova – kao pjesnikova osobna biblioteka – koja će, znamo to, i sama doživjeti krađu, ali to je već za drugu knjigu, za drugo čitanje! (Miroslav Mićanović)

Senko Karuza rođen je u 1957. u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u mnogim novinama i časopisima. Priče su mu uvrštene u razne antologije, preglede i izbore te prevođene na strane jezike.

Senko Karuza je direktor Književnog festivala Mare, Mare! i osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih načina preživljavanja na malim i pučinskim otocima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.