Knjiga "Dani" mogla bi imati nekoliko drugih jednako punoznačnih naslova, ili podnaslova (Gračani, ljubavnici, Mona Lisa, tetovaža, masiv, projekt, bol...) - sugerirajući koliko je pripovjedaču, a ništa manje i autoru, stalo do neuhvatljivih mijena jezika i njegove potrošive povijesti. On je pripovjedač i pjesnik, sudionik i promatrač, pisac dnevnika, kronike o trajnosti i promjenjivosti, o procesualnosti, o dužini i kretanju: od lirskog do narativnog, od figura radosti do prizora svakodnevnoga (samotnog) života.

Otkrivanje govora svakodnevice, bilježenje mrmora (trošenja) ljudi i nade u jezik, s kojim će se prikupiti sve ono što nepovratno nestaje ili, možda, nikada nije ni postojalo - temeljna je značajka knjige "Dani" i opsesija njezina pripovjedača. "Dani" su obilježeni prisutnošću i odsutnošcu ženã, slikâ (pjesničkih i ne-pjesničkih), mjestâ, gdje se htjelo biti dobar ili se htjelo biti pisac. Biti pisac kao onaj koji čita tekst svijeta oko sebe i traži se u odsutnosti, jer paradoksalno "tamo gdje ti nisi - to je početak pisanja". (R. Barthes)

"Dani" se pune tekstovima u koje se upliću različiti oblici govora i iskustava koji nisu strani poeziji, esejistici ili nekoj drugoj diskurzivnoj formi, ali se ne odustaje od ideje savršene priče na čijem se početku, ili dnu, krije tajna čudesnog, uzbudljivog i lijepog. Tematska čvorišta knjige su i prostor i vrijeme, dani (i noći) malih priča o obiteljima, ljubavima, sjećanjima i "kratkoročnim stradanjima".

Knjiga je pisana strpljivo i brižno: s idejom o tekstu kao samoproizvodnoj strukturi traga se za "autentičnim mjestom" gdje se misli, sanja, gubi, domišlja i govori o sebi i Drugom. Ispisani "Dani" s mjesta slabog subjekta propituju pravo na govor, na vlastiti tekst i priču, tražeći na stišan (dakle, istodobno i glasan) način pažnju čitatelja.

Miroslav Mićanović rođen je 1960. u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju, prozu i kritike na radiju, u dnevnim novinama i časopisima. Tekstovi su mu nagrađivani i uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike.

Objavio: Grad dobrih ljudi, 1984, e-izdanje d:p:k:m: 2005; J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović, Četiri dimenzije sumnje, 1988; Zid i fotografije kraja, 1989, e-izdanje d:p:k:m: 2008; More i prašina (grafike V. Zelenko), 1991; Job / Hiob (grafika F. Vejzović), 1991; Zib, 11998, 22001; B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović, Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, 12002, 22003; Trajekt, 2004; Prom, prijevod na poljski, Katowice, 2011; B. Čegec, S. Karuza, M. Mićanović, Tri krokodila, 2005; Zapadni kolodvor, 2006; Jednosmjerna ulica, 2010; Tisoč majhnih sonc na razbitem steklu, Ljubljana, 2011; Dani, 2011; Divji pes, Ljubljana, 2011; Vrt s 1001 žaruljom, 2012; Jedini posao, 2013.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.