U prošlih trideset i više godina Zlatan Stipišić Gibonni nametnuo se kao jedan od najvažnijih kantautora u Hrvatskoj i regiji i kao najlirskija i najliterarnija umjetnička pojava u pop i rock glazbi uopće. Gibonni je odavno poznat kao izvanredan glazbenik i važan pjesnik čije su pjesme stvorile poseban, izvorni literarni svijet. Stoga je knjiga "Drvo" – svojevrsna antologija priča priređivača Đorđa Matića – rijetko ambiciozan književni pothvat u kojem dvadeset i šest pisaca iz Hrvatske i regije ispisuje svoje tekstove na teme Gibonnijevih pjesama.

A pjesme Zlatana Stipišića uvijek su nudile mnogo toga – raskošne emocije i profinjenu muziku, posebne, intimne ljudske priče i suptilnu atmosferu u kojima je slušateljima lako prepoznati svoje emocije i ispreplesti vlastiti život s Gibonnijevom naročitom mješavinom rocka, mediteranske šansone i kantautorstva te, dakako, tekstova koji su uvijek lirska poezija.

Knjiga "Drvo" nudi sjajne nove književne tekstove u širokoj lepezi priča u kojima pisci različito i uspješno variraju dojmove koji su proizašli iz Gibonnijevih pjesama. Priče iz ove antologije najlakše je shvatiti kao intimnu korespondenciju između sjajnog muzičara i pjesnika i dvadeset šest poznatih pisaca kojima je Gibonnijeva poetika bila poticaj na stvaranje. "Drvo" je stvoreno od iznimnih emocija i uzbudljivog stilskog, jezičnog i tekstualnog šarenila koje čitatelja poziva na nesvakidašnju književnu avanturu. Neki se pisci disciplinirano drže konteksta i vješto ispisuju prozne verzije Gibonnijevih pjesama, drugi pak variraju samo neki njegov umjetnički motiv, prepoznatljiv koliko god sićušan bio, ispisujući svoje emotivne priče u visokom stupnju književne originalnosti i vrsnoće.

Tekstove su pisali: Ivo Anić, Staša Aras, Sanja Baković, Muharem Bazdulj, Ivan Bećković, Magdalena Blažević, Dubravka Bogutovac, Lidija Deduš, Carlos Roberto Gómez Beras, Marina Gudelj, Dorta Jagić, Miljenko Jergović, Anđelo Jurkas, Nebojša Lujanović, Julijana Matanović, Đorđe Matić, Tanja Mravak, Kristian Novak, Pavao Pavličić, Zoran Predin, Dejan Stojiljković, Luka Stojnić, Korana Svilar, Ivana Šojat, Marina Vujčić, Kristijan Vujičić.

Đorđe Matić, pjesnik i esejist, rođen je 1970. u Zagrebu, gdje je i odrastao. Od 1991. živio je najprije u Italiji, a zatim u Nizozemskoj, gdje je u Amsterdamu studirao englesku i talijansku književnost. Objavio je pjesničke zbirke "Lingua franca" (Prosvjeta, Zagreb, 2013) i "Haarlem Nocturne" (Uitgeverij In de Knipscheer, 2016, na nizozemskom jeziku), zatim knjige eseja o glazbi "Tajni život pjesama – hrvatska popularna muzika devedesetih" (Antibarbarus, Zagreb, 2014) i "Tajne veze" (hrvatsko izdanje: Sandorf, Zagreb; srpsko izdanje: Heliks, Smederevo, 2017), te zbirku ogleda o srpskoj kulturi "Historija i savremenici" (Prosvjeta, Zagreb, 2018). Godine 2020. objavljene su mu dvije esejističke knjige: na francuskom "Visages du silence – Lica tišine" (Theatroom, Pariz), i na srpskom knjiga "Senke naših predaka: Otrgnuto od zaborava" (Portalibris, Beograd). U veljači 2021. izašla mu je nova zbirka poezije naslovljena "Drugi zvuk" (Presing, Mladenovac, 2021).

Urednik je i koautor "Leksikona YU mitologije" (Rende, Beograd, 2004), i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika "Eastern European Folk Tunes" (Schott World Music, 2009). Uredio je više publicističkih, kao i nekoliko knjiga iz polja povijesnih znanosti. Stalni je suradnik zagrebačkog časopisa Prosvjeta i portala Oko Radio-televizije Srbije. Član je Hrvatskog društva pisaca i SKD Prosvjeta. Živi u Poreču.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.