Zbirka novih i izabranih pjesama Đorđa Matića „Šifrirano, biografija“ pregnantan je kompendij autorovih putovanja i duhovnih odiseja, koje su obilježile i izgradile njegovu osobnost i jezik, od najranijih lutanja sve do možda i konačnog povratka.

Matićev pjesnički diskurz obiluje književnim i kulturnim citatima, aluzijama i asocijacijama. Duhovna biografija njegova protagonista nosi pečat kraja osamdesetih, ona je u bitnom smislu postmodernistička. On se referira na tekstove, glazbu, slike i artefakte autora poput V. Pope, A. Sidrana, A. Dedića, Ph. Larkina, Parafa, S. Zeca, D. Gojkovića J. Kerouaca, W. Burroughsa, J. Pollocka, G. Ungarettija, J. Brodskog, R. Burnsa, B. Okudžave, S. Jesenjina, M. Formana, D. Mlinareca te ističe da pripada generaciji koja je „tražila kvorum u Quorumu”. Najposlije krležijanskim stilom ispisuje i Krleži posvećuje poematičan tekst „Vučitelu”.

Umjesto buke na raspolaganju mu stoji poetski jezik sa svojim raznolikim retoričkim arsenalom i brojnim oblicima kriptiranja. Đorđe Matić najčešće se oslanja na asocijacije i sjećanja na bolju prošlost pomoću kojih – polako pripaljujući prošvercanu Drinu bez filtera – pristupa izradi ‘kartografije izgubljenog svijeta’. U njegovoj drvenoj ladici, svojevrsnoj staretinarnici, nalazi se ‘čitavo sazviježđe’ – zvijezda petokraka, Zvijezda Malog princa, zvijezda Danica; iz te ladice iskaču Štulićevi stihovi, Laibach, datumi koji su se nekoć raskošno praznovali (25. svibnja – 29. studenoga).
– Krešimir Bagić

Đorđe Matić nije puki svjedok vlastite gorke sudbine, plačljivi sentimentalni zapisivač naivnih stihova o preboljenim teškoćama, nego je vrlo istančani autor eruditske orijentacije, koji svoju doživljajnu sferu filtrira kroz univerzalnu optiku, a svoj govor kalemi i dograđuje na slojevite tradicije vrlo raznolikih korijena.
– Tonko Maroević

Đorđe Matić, pjesnik i esejist, rođen je 1970. u Zagrebu, gdje je i odrastao. Od 1991. živio je najprije u Italiji, a zatim u Nizozemskoj, gdje je u Amsterdamu studirao englesku i talijansku književnost. Objavio je pjesničke zbirke "Lingua franca" (Prosvjeta, Zagreb, 2013) i "Haarlem Nocturne" (Uitgeverij In de Knipscheer, 2016, na nizozemskom jeziku), zatim knjige eseja o glazbi "Tajni život pjesama – hrvatska popularna muzika devedesetih" (Antibarbarus, Zagreb, 2014) i "Tajne veze" (hrvatsko izdanje: Sandorf, Zagreb; srpsko izdanje: Heliks, Smederevo, 2017), te zbirku ogleda o srpskoj kulturi "Historija i savremenici" (Prosvjeta, Zagreb, 2018). Godine 2020. objavljene su mu dvije esejističke knjige: na francuskom "Visages du silence – Lica tišine" (Theatroom, Pariz), i na srpskom knjiga "Senke naših predaka: Otrgnuto od zaborava" (Portalibris, Beograd). U veljači 2021. izašla mu je nova zbirka poezije naslovljena "Drugi zvuk" (Presing, Mladenovac, 2021).

Urednik je i koautor "Leksikona YU mitologije" (Rende, Beograd, 2004), i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika "Eastern European Folk Tunes" (Schott World Music, 2009). Uredio je više publicističkih, kao i nekoliko knjiga iz polja povijesnih znanosti. Stalni je suradnik zagrebačkog časopisa Prosvjeta i portala Oko Radio-televizije Srbije. Član je Hrvatskog društva pisaca i SKD Prosvjeta. Živi u Poreču.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.