Knjiga "Eksplozivno dijete: Novi pristup razumijevanju i odgoju razdražljive i kronicno nefleksibilne djece" upoznaje čitatelje s revolucionarnim pristupom dr. Rossa Greena kojim se učinkovito rješavaju izazovna ponašanja djece.

Kakvo je eksplozivno dijete? Ono na uobičajene probleme reagira izrazito frustrirano – plačem, vrištanjem, psovanjem, udaranjem, grizenjem, pljuvanjem ili uništavanjem imovine. Njegovi česti izljevi bijesa roditelje čine frustriranima, uplašenima, zabrinutima i očajnički željnima pomoći. Većina roditelja, u najboljoj namjeri da riješi problem, posegnula je za čitavim arsenalom mjera – od racionaliziranja, preko kažnjavanja, do terapije – bez ikakva uspjeha.

Dr. Ross Greene, istaknuti kliničar i jedan od prvih stručnjaka u liječenju djece sa socijalnim, emocionalnim i bihevioralnim teškoćama, radio je s tisućama eksplozivne djece i ima dobre vijesti: ta djeca nisu željna pažnje ili nemotivirana, a njihovi roditelji nisu pasivna, popustljiva bića kojima dijete lagano manipulira. Kroz ovu suosjećajnu, pronicljivu i praktičnu knjigu, dr. Greene pruža novi konceptualni okvir za razumijevanje njihovih poteškoća. Umjesto oslanjanja na nagrađivanje i kažnjavanje, njegov model rješavanja problema promiče suradnju s eksplozivnom djecom i poučavanje te djece vještinama koje im nedostaju.

***

Započet ću priznanjem da nikada nisam bio zadovoljan naslovom ove knjige. Eksplozivno je samo opisni naziv za djecu koja frustraciji podlegnu mnogo lakše i češće od “obične” djece, a svoju frustraciju izražavaju na mnogo ekstremnije načine (vrištanjem, psovanjem, pljuvanjem, udaranjem, ritanjem, grizenjem, rezanjem, uništavanjem imovine). Međutim, eksplozivno je nespretan pridjev, i to iz nekoliko razloga. Prvo, sugerira da su izljevi bijesa te djece iznenadni i nepredvidljivi, a — ovo je ispočetka možda malo teško povjerovati — to uglavnom nije istina. Drugo, dok mnoga djeca eksplodiraju uslijed frustracije, mnoga druga umjesto toga implodiraju (plač, zlovolja, cviljenje, durenje, izbjegavanje, povlačenje u sebe, podlijeganje zabrinutosti i tjeskobi). No, bez obzira na naslov knjige, ovdje opisane strategije primjenjive su na djecu koja eksplodiraju, onu koja implodiraju i onu koja iskazuju bilo koju kombinaciju tih dviju krajnosti.

Međutim, ponašanja čak nisu ni najvažniji dio, nego ono što nam ta ponašanja govore. A govore nam da je vašem djetetu teško ispuniti određena očekivanja. Neka se djeca povuku kada se suoče s očekivanjima koja im je teško zadovoljiti (u protivnom se ne povlače). Druga djeca posegnu za udaranjem kada se suoče s očekivanjima koja im je teško zadovoljiti (u protivnom ne udaraju). I dok je lako upasti u zamku analiziranja ponašanja vašeg djeteta, ja ću se u ovoj knjizi umjesto toga baviti očekivanjima koja im je teško zadovoljiti, a koja su uzrokom tim ponašanjima. Ova bitna razlika od presudnog je značenja.

Jedna od stvari koje ćete naučiti u početnim poglavljima ove knjige jest da nazivlje koje se redovito rabi pri opisu djece sa zabrinjavajućim obrascima ponašanja — opisima poput primjerice tvrdoglav, manipulativan, traži pažnju, iskušava granice, prkosan, beskompromisan, nemotiviran — nije točno i da je posve štetno. Također ćete pročitati i da je mnogo toga što se obično govori za roditelje takve djece — da su pasivni, popustljivi, nedosljedni, skloni neuvjetovanju, nevješti u discipliniranju — također netočno i neproduktivno. A doznat ćete da i psihijatrijske dijagnoze koje se rabe za takvu djecu ne pružaju informacije nužne za valjano razumijevanje njihovih teškoća i učinkovito pružanje pomoći.

Ovo će možda zazvučati čudno, no ovo je zaista najbolje vrijeme u povijesti čovječanstva za život ili rad s djetetom koje iskazuje zabrinjavajuće obrasce ponašanja. Razlog je golem broj istraživanja koja se bave djecom sa zabrinjavajućim obrascima ponašanja, provedenih tijekom posljednjih pedeset godina, uslijed čega mnogo bolje razumijemo zašto se i kada djeca muče te kako im pomoći; mnogo bolje nego u bilo kojem drugom trenutku ljudske evolucije. Istraživanja nam daju nove naočale kroz koje možemo promatrati njihove teškoće, a te nove naočale mogu vam pokazati kako adekvatno reagirati i pomoći toj djeci na načine koji su samilosniji, produktivniji i učinkovitiji. To su dobre vijesti. Loša je vijest da će te nove naočale možda iziskivati razdoblje privikavanja i prilagodbe (na kraju krajeva, prilično je izgledno da ste jako dugo nosili sasvim drugačije naočale). Stoga ćete morati imati otvoren um. Također, strategije o kojima se govori u ovoj knjizi mogu predstavljati priličan otklon od norme i mogu se razlikovati od načina na koji ste sami odgojeni, što znači da će vam vjerojatno biti potrebna vježba (i strpljenje) dok se vi i vaše dijete privikavate na nove obrasce interakcije i rješavanja problema.

Ako ste roditelj djeteta koje se suočava sa socijalnim i emocionalnim izazovima u ponašanju, ova bi vam knjiga trebala pomoći da pristupite rješavanju djetetovih poteškoća s više optimizma i samopouzdanja, te vas izvući iz obrasca “hodanja po jajima” ili “neprekidnog preživljavanja”, te povratiti vašoj obitelji određenu razinu duševnog mira. Ako ste djed ili baka, učitelj, susjed, trener ili terapeut takva djeteta, ova bi vam knjiga trebala pomoći bolje razumjeti i, još bolje od toga, omogućiti da sudjelujete u procesu poboljšanja situacije.

Ovo nije univerzalan lijek. Pred vama je mukotrpan posao. Ali ionako već mukotrpno radite. Pobrinimo se da taj mukotrpni rad i urodi vidljivim rezultatima.

dr. Ross Green

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.